Tag: espresso

Costa Rica – HTM Tournon

Costa Rica – HTM Tournon

U ponudi imamo Costa Rica HTM Tournon. 200g u zrnu, medium roast!

Kada se Kolumbo usidrio pred obalom Costa Rice, ondje još nije bilo kave.
Tek su prije 250 godina stigle prve biljke kave preko Kube. Danas je Costa Rica superlativna zemlja uzgajačica kave. Kao prva država iz centralne je Amerike producirala kavu na komercijalan način, koristili su se znanstvenim i poljoprivrednim inovacijama i doveli uzgoj i procese obrade i proizvodnje na svjetski nivo. S prosječno 1600 kilograma po hektaru, ondje se ostvaruje najveći urod po hektaru općenito.
U Costa Rici živi oko 3,7 milijuna ljudi, a raste 400 milijuna stabala kave. Kava čini 25 % izvozne materije države. U Costa Rici se uzgajaju isključivo zrna Arabike, a uzgoj Robuste je zabranjen.  Zbog hladnije temperature noću, stabla rastu sporije što osigurava bolje razvijanje arome u zrnu.

Costa Rica se dijeli na 7 regije što se tiče uzgoja kave i oko 130.000 manjih i većih farmi kave.

Pored poznate Tarazzu kave koju se smatra jednim od najboljih svijeta , proslavile su se i Juan Vinas, H. Tournon, Windmill, Montebellow und Santa Rosa.

Tournon ima dvije registrirane oznake. “HTM” (Hippolyte Tournon) i “SAT” (Sociedad Anonima Tournon). HTM stoji za premium kvalitetu dok je SAT za ostale. Više od 60% Tournon cropa se izvozi pod HTM oznakom. Sve sorte koje ne ispunjavaju visoke standarde Costa Rice, farbaju se u plavo i namijenjene su prodaji domaćim kupcima.
Mnogi svjetski kavoljupci smatraju tih tristotinjak sorti Arabike s Costa Rice jednima od najboljih kava na svijetu. Najbolje regije uzgoja su Naranjo, Tarazzu i Tres Rios.

Strogi zakoni o vodi i zaštite okoliša su pored idealnih klimatskih uvjeta također uzrok ove vrhunske kvalitete. Prvi se put iz Costa Rice kava izvozila u Panamu davne 1820. godine. Bio je to prvi korak koji je kasnije promijenio život cijeloj populacije. Godine 1832. kava se uglavnom izvozila u Čile, gdje se prepakiravala i dalje slala do Engleske pod brendom „Cafe Chileno de Valparaiso“ i gdje se i prodavala engleskim potrošačima. Tek 1843. godine, kada je jedna grupa vizionara otkrila kompleksni biznis izvoza kave u London, sve se promijenilo. Engleski kapetan „William Le Lacheur Lyon“ engleskog broda „The Monarch“ omogućio je da se prve vreće kave direktno izvoze u London. Costa Rica je tada postala internacionalno poznata. Zahvaljujući kavi modernizirala se država. Bogati su poslali svoje studente u Europu koji su se vraćali kao doktori i inženjeri. Standard življenja je naglo porastao.

Novi prihod ostvaren izvozom kave omogućio je 1890. godine izgradnju željezničke linije od San Josea do atlantske obale: „Ferrocarril al Atlántico“. Farmeri kave su sedam godina kasnije u glavnom gradu zajedno izgradili nacionalni teatar. Upravo je zbog kave Costa Rica jedna od najstarijih stabilnih demokratskih država Srednje Amerike. Smrtna je kazna ukinuta 1870. godine. Costa Rica i kava su kao stvoreni jedno za drugo. Zemlja ima pravu kiselinu zbog vulkanskih pepela i bogatstvo organskih tvari, čime su vlaga i kisik biljci lakše dostupni.

Jače s kofeinom

Jače s kofeinom

Kofein za sada još nije na indeksu svjetske agenture za kontrolu dopinga (WADA).
Možda bi trebao biti. Novo istraživanje britanskih znanstvenika Coventry University pokazalo je da velike doze kofeina mogu imati izravni utjecaj na mišičnu snagu i kondiciju – barem kod testiranih miševa.

Rezultati tog istraživanja mogu dokazati da kofein ima pozitivan efekt na snagu. Ako to prenesemo na čovjeka, možda dok trči maraton, onda je moguće da doza kofeina odlučuje o pobjedi ili drugom mjestu. Te potrebne doze već su u nabavi u obliku praha, tableta ili koncentrata. Zasigurno će inspektori dopinga u budućnosti to pratiti.

Zašto to pišem? Ja već dugo vrijeme prije svakog treninga popijem jedan ili dva espressa. Osim što mislim da mi metabolizam brže radi i više trošim bio sam uvijek uvjeren da mi i daje više energije. No moji partneri u treningu do sada nisu dijelili moje mišljenje. 🙂

No, siguran sam da vaš šef nema ništa protiv da prije posla ubacite kofein te tako povećate produktivnost, zasigurno još nema doping kontrole na našim gradilištima.

“Channeling”

“Channeling”

Još jedna tako lijepa engleska riječ – channeling – is svijeta espressa!

Pojam „channeling“ podrazumijeva efekt koji se dogodi kada voda pod pritiskom samostalno i ne jednomjerno nađe svoj put kroz kavu u portafilteru. Pod pritiskom kao u našim espresso aparatima, voda uvijek traži put najmanjeg otpora. Vodi olakšavamo prolazak po svom putu kada kavu ne pripremimo optimalno u portafilteru.
Omogućujemo vodi prolaziti uz slabe točke ako nismo jednomjerno stisnuli kavu s tamperom, ako smo preslabo pritisnuli tamper ili čak u koso. U tom slučaju voda nalazi u kavi točke koje nude manje otpora nego ostala mjesta i prolazi kroz njih. Voda često prolazi kroz jednu stranu u portafilteru jer je najčešća pogreška da je kava nakoso stisnuta. Ista se stvar događa ako ne napunimo portafilter kako treba ili ako je tamper premalen u omjeru i ne odgovara optimalno portafilteru. U svim tim slučajevima voda lako prolazi uz rub.

Ako uopće ne koristimo tamper ili onaj plastični koji visi na mlincu, kava je zasigurno preslabo stisnuta ili ne posvuda jednakom jačinom. Voda će si tada izbušiti male kanale (chanels) i pretežno prolaziti kroz njih, ako nije uz rub. Loš je „channeling“, jer tamo gdje voda pretežno procuri previše ekstrahira kavu, dok se na drugim mjestima ne oslobodi gotovo ništa arome i tako arome bacamo ravno u smeće. Na kraju dobijemo espresso s jako slabim tijelom, znači vodenasti espresso bez arome.

U slučaju da još ne koristite tamper, možete sada vlastiti tamper složiti u našem web shopu.

Prženje s Behmorom

Prženje s Behmorom

Ne, nije Behmor lik iz turske sapunice već mali aparat za prženje kave.

„To roast your own coffee is more simple than to barbeque“

S ovom su nas rečenicom pozdravile upute pržilice za kavu koju smo imali priliku isprobati. Točnije, radi se o Home Roasteru Behmor 1600 koji je namijenjen entuzijastima kave koji žele pržiti u vlastitom domu svoju kavu.

Zašto bi netko uopće želio pržiti kavu doma? Nije li to nešto što je baka prije radila? Prednosti su u troškovima, kvaliteti i svježini. Kome to još nije dovoljno: ZABAVNO je i ZANIMLJIVO!

Imali smo 5 različitih vrsta zelene (sirove) kave (Nicaragua, Costa Rica, India i dvije iz Brazila) na stolu koje smo bili spremni riskirati za svoj eksperiment. Kao apsolutni laici za prženje, jer nitko od nas nije imao baš nekakvo iskustvo s prženjem kave, zanimalo nas je je li to zbilja tako lako kao roštiljati (iako nije ni to baš tako lako kako izgleda i ima dosta ljudi koji o tome mogu filozofirati satima) i može li se doći do nekih prihvatljivih rezultata.
Naravno da pričamo o home roastingu, a ne profesionalnom.

Naš je Behmor bio još zapakiran i krenuli smo ga prvo vaditi iz kartona. Nakon što smo ga postavili, gledali smo ga kao sedmo svjetsko čudo i sve smo vrlo pažljivo i nježno proučili kao da je pred nama neki eksplozivni materijal. Nakon čitanja uputa, pripremili smo papir i olovku da svaki pokušaj dokumentiramo za nevjerojatan slučaj da nam nešto uspije, a želimo to ponoviti.

Behmor ima već 5 instaliranih profila prženja, a dodatno se može regulirati vrijeme prženja. Za hitnu intervenciju postoji, naravno, jedan gumb preko kojeg se sve gasi, ali individualno se može pokrenuti i faza hlađenja kada to želimo. Jedna lampa omogućuje praćenje procesa i dobro se vidi kako kava mijenja svoju boju tijekom prženja. No, ono što nemamo je kontrola ili informacije o temperaturi stroja. Taj je faktor naravno profesionalnom pržioničaru jako važan i bitno je da ga ima pod kontrolom. Nas to i nije baš uznemirivalo i pouzdali smo se na svoje programe. Ono što znamo je da Behmor radi u rasponu temperature od 180 do 250 Celzijevih stupnjeva.

No, počeli smo pržiti. Za prvi smo pokušaj odabrali srednji program i postavili vremenski interval na 10.30 minuta. Odlučili smo svaki put pržiti oko 120 grama (Behmor prima do 450 grama). Bubanj se počeo rotirati. Naravno, odmah smo palili svjetlo i koncentrirali se kako bi čuli prvi crack. Čuli smo ga, a potom i drugi crack. To je vrlo lako moguće jer aparat zbilja tiho radi (ispod 60 dbl). Nije dugo trajalo pa se ubrzo i počeo širiti ugodan miris karamelizacije kao kad prolazite pored tvornice keksa. Nakon 10.30 minuta počela je faza hlađenja. Kada je završila, moglo se bez problema izvaditi bubanj i kavu. Prvi je pokušaj bio barem vizualno već uspješan. Iako je kava ispala malo tamnija nego što smo očekivali za srednji program.

U drugom smo pokušaju istu kavu pržili na najtamnijem profilu. Htjeli smo vidjeti razliku i ima li je uopće. Sve je išlo po planu i razlike zaista ima. Kava je bila znatno tamnija.

U trećem smo pokušaju željeli svjetliji profil od onoga iz prve runde. I uspjelo je bez problema. Znači, s Behmrom se zbilja može postići poželjan profil prženja, jednom kad se isproba i kada se zna što se želi. U četvrtom smo pokušaju htjeli isprobati možemo li jedan rezultat ponoviti ili je to samo igra slučaja. Morali smo, nažalost, otkriti da može poći i po zlu. Misleći da je drugi crack još uvijek prvi, počelo se pred kraj programa užasno brzo dimiti i zrak se ispunio mirisom zapečenoga. Stisnuli smo brzo gumb za hlađanje, ali rezultat je bio crniji od crnog.

„The worst home roasted coffee is better than anything you can buy.”

Ima nešto u toj izreci, iako naši pokušaji još nisu bili sasvim usavršeni, mislimo da je s takvim Home roasterom vrlo jednostavno, uz neko vježbanje, postići dobre rezultate. U svakom slučaju, bilo je to opet jedno iskustvo više.