Tag: mlijeko

5 alternativa kravljem mlijeku u kavi

5 alternativa kravljem mlijeku u kavi

Uzeo sam si vremena i malo testirao što se može koristiti za kavu ako volimo fini kremasti cappuccino, ali smo netolerantni na kravlje mlijeko ili jednostavno tražimo neku alternativu. Probao sam 5 alternative kravljem mlijeku, pjenio i kušao. Znači, dva su aspekta bila bitna: kako se mlijeko pjeni i kako se spaja s espressom. Jer nitko se ne želi zbilja odreći cappuccina.

alternativno mlijeko za kavu

Sojino mlijeko najčešća alternativa kravljem mlijeku

Sojino mlijeko već je odavno postalo “must have” ponuda u mnogim lokalima. Soy latte je valjda već svakome poznat. No, između raznih sojinih mlijeka koje možemo kupiti u dućanima ipak ima razlike. Pjeniti se jako dobro mogu uglavnom sve varijante, tako da možemo dobiti finu kremastu teksturu. Što se tiče okusa, malo se teže naviknuti na nezaslađene bio varijante. Naravno, one slatke varijante s raznim dodacima lakše prolaze.

O sojinim proizvodima postoji podijeljeno mišljenje. Jedni ih smatraju zdravom, naprimjer zbog fitoestrogena koji se nalaze u soji. Drugi argumentiraju da su većina sojinih proizvoda napravljeni od genetski modificiranih zrnca. Sami odlučite i pazite od kojeg proizvođača kupujte sojino mlijeko.

Mlijeko od badema slatka alternativa kravljem mlijeku

Prvo što se moglo primijetiti je da se ovo mlijeko također jako lijepo pjeni. Krema ispadne jako kremasta i možda malo prečvrsta za latte art, ali to ovisi i o sposobnostima bariste. Ipak, okus ovog biljnog napitka dosta je dominantan i jako slatki, nekima se upravo to sviđa, dok drugima to uopće ne prolazi. Treba probati! Sigurno je to da se arome espressa teže probijaju. Bademovo mlijeko je dobra alternativa kravljem mlijeku ako trebate vitamina E i kalcija, ako volite slatku kavu (ne treba dodatno šećeriti kavu) i ako pazite na kalorije.

Mlijeko od lješnjaka vrlo neobična alternativa kravljem mlijeku

Već pri otvaranju pakiranja širi se miris karamela. Ovo mlijeko meni osobno odgovara odlično uz kavu. Ima neku slatku notu koja podsjeća na nugat. No, ipak to je mlijeko koje se može tu i tamo koristiti. Čini mi se da je svakodnevno konzumiranje preslatko i teško. Krema koja ispadne puna je mjehurića, ali čvrsta i nije baš za latte art.

Zobeno mlijeko klasiker za sve

I zobeno mlijeko nije baš dobilo na bodovima što se tiče kvalitete za pjenjenje. Mnogo je mjehurića koji se i brzo raspadnu. U kombinaciji s kavom uglavnom podsjeća na one biljne varijante kave, okus mlijeka je dosta dominantan. Ipak, i tu sam našao slađu varijantu koja možda samo i meni paše. I tu treba isprobavati.

Rižino mlijeko kao zadnji izbor

Ovo je sigurno gubitnik ovog malog eksperimenta. Rezultat nije lako opisati. Mlijeko je jako vodenasto i jako se teško pjeni. Rezultat je nikakva krema, veliki mjehurići koji se još i brzo raspadnu. Okusom ovisi o varijantama, ali uglavnom meni ne paše uz kavu. Svakako je alternativa svima koji su alergični na sve drugo. Rižino mlijeko samo rijetko uzrokuju alergijske reakcije.

Ovo je, naravno, sve subjektivno pa samo naprijed i isprobate sami!

Malo više o mlijeku!

Malo više o mlijeku!

Mlijeko se mora razumjeti kao element kvalitete.

Činjenica je da pijemo najviše mliječnih napitaka s kavom. Kvaliteta mlijeka samim je tim važan faktor. O mlijeku se može znati mnogo više od toga kako ga pravilno pjeniti. Svako mlijeko ima svoj karakter koji odgovara ili ne odgovara nekom espressu. Nije svaka kombinacija harmonična.

Koje su osnovne činjenice o mlijeku?

Mlijeko sadrži sastavne dijelove koji imaju veliki utjecaj na okus, viskozu i mogućnost obrade.
Najvažnije sastavnice su:

Ugljikohidrati (zanima nas laktoza)
Lipidi (masnoće mlijeka)
Proteini (u mlijeku sadržane bjelančevine)

Znamo da kava i vino znatno ovise o okolnim uvjetima. Zašto mislimo da je mlijeko kao prirodni proizvod uvijek isto? Jeste li ikada primjetili da mlijeko koje koristite u nekim periodima jednostavno drugačije reagira, da je npr. vodenastije, da je promijenilo miris ili da odjednom postaje problem pjeniti to isto mlijeko?

Mlijeko varira u svojim kvalitetnim karakteristikama kroz cijelu godinu. Od početka do sredine godine pada udio lipida i proteina u mlijeku. Od kolovoza do listopada opet lagano raste te na kraju godine ponovno počne lagano padati. Udio laktoze ostaje isti kroz gotovo cijelu godinu. Te se oscilacije uglavnom izjednačuju u obradi mlijeka, ali ne uvijek potpuno. Za bariste to znači da postoje periodi u kojima se mlijeko drugačije ponaša i u najgorem slučaju možda treba promijeniti mlijeko. Uglavnom, mlijeko treba kušati i pratiti u aromi, viskozitetu.

Laktoza

Laktoza je glavni ugljikohidrat u mlijeku (48 mg u 1 l mlijeka). Laktoza je glavna prirodna slatkost mlijeka. Slatkost laktoze odgovara otprilike jednoj trećini slatkosti saharoze (standard za ocjenjivanje slatkosti). Poznato je da neki ljudi ne podnose laktozu, točnije da je ne mogu probaviti jer im fali jedan enzim. Zbog toga na tržištu već postoje proizvodi bez laktoze.

Još jedna karakteristika laktoze je da apsorbira slobodne substancije. Dakle, normalno mlijeko može vrlo dobro apsorbirati arome. Arome jednog espressa zbog toga se čine puno intenzivnijima nego u mlijeku bez laktoze ili sličnim proizvodima, kao npr. u sojinom mlijeku ili sl. Baristi bi trebali biti svjesni toga da se karakteristike mlijeka mijenjaju ovisno o tome radi li se o normalnom svježem mlijeku ili mlijeku bez laktoze koje je najčešće i trajno mlijeko (koje zbog toga pokazuje dodatne negativne karakteristike).

Lipidi

Masnoća je nosač okusa, a udio masnoće mlijeka na tržištu definira se kroz industrijsku obradu i leži između 0,1% do 4%. Zbog okusa se preferira punomasno mlijeko. Udio od 50% masnoće mlijeka otopi se na temperaturi između 5 i 22 Celzijevih stupnjeva. Na temperaturi do 37 Celzijevih stupnjeva masnoće su kompletno otopljene.
Lipidi lako propadaju, a to rezultira lipolizom, procesom razgradnje neutralnih masti na masne kiseline i glicerol. Lipoliza je jedan stalan proces koji se zbog promjenjive temperature dodatno ubrzava tako da grijanje i hlađenje mlijeka dovodi do drastičnog raspada lipida. Lipidi dodatno oksidiraju zbog kisika. Lipoliza i oksidacija ubrzavaju uslijed pjenjenja mlijeka, zrak se umiješa u mlijeko i ravnomjerno razmijeni, a rastuća temperatura potiče reakciju. Upravo je zbog toga zdravstveno upitno pjenjenje mlijeka koje je već jednom pjenjeno.

Drugi tip oksidacije lipida je fotooksidacija. Mlijeko jako loše reagira na svjetlo, pogotovo ono dnevno. Samim tim, prodavati mlijeko u staklenim bocama i nije baš najpametnije. Mlijeko bi se trebalo čuvati u hladnom i mračnom prostoru.
„Punomasno mlijeko u espressu bolje transportira arome nego manje masno mlijeko“

Proteini

Bjelančevina sadržana u mlijeku glavni je faktor za pjenjenje mlijeka. Udio proteina u svježem mlijeku leži između 2,8% i 3,6%. Kod proteina je zanimljivo da njihove aminokiseline nisu neutralnog okusa. Postoje dvije vrste aminokiselina; L-aminokiseline i D-aminokiseline.

L-Amino kiseline su lagano gorke.
D-Amino kiseline su lagano slatke.

Termični procesi stvaraju D-aminokiseline. Pjenjenje mlijeka tako, dodatno uz slatkost laktoze, vodi do slatkog mlijeka. Uz visoke temperature kod proteina se događa proces denaturacije. Neki proteini denaturiraju na temperaturi od 65 Celzijevih stupnjeva. Zbog toga mlijeko ne smije prijeći tu temperaturu. Takvo mlijeko gubi svoju viskozu. Negativni aspekt proteina je kuhani okus kad se mlijeko ultra jako zagrije, kao npr. kod trajnog mlijeka. Uz taj se proces stvaraju metilsulfid, dimetilsulfid i sumpor dioksid. Iz okusne perspektive, trajno mlijeko tako ne dolazi u obzir za mliječne napitke.

Čitajte i ovaj post:
Pravi cappuccino

Mini mljekara

Soja…

Soja…

Čarobna biljka!

Kava sa sojinim mlijekom. Sve više ljudi traži alternativu kravljem mlijeku. Najčešći razlog je nepodnošljivost laktoze. Za sada naši lokali još rijetko nude sojino, rižino ili zobeno mlijeko kao alternativu iako su sojini proizvodi izuzetno zdravi.

Kinezi soju koriste već tisućama godina zbog njenih mnogobrojnih hranjivih vrijednosti i kao odličan izvor proteina. Soja je u Aziji također poznata kao jedan od pet svetih plodova. Visoka kvaliteta proteinskih sastojaka u zrnu soje često je spašavala Kineze od gladi.

Biljka soja najčešće raste u toplim i vlažnim područjima. Toj grmolikoj biljci treba oko 150 – 200 dana da dobije bijele i grimizne cvjetove i 2 – 10 cm duge mahune. Mahune sadrže najmanje pet žutih sjemenki, što su zapravo zrna soje. Sama berba odrađuje se ručno da bi se sačuvale sve hranjive vrijednosti zrna.

Sojino mlijeko je 100 % biljnog podrijetla, ne sadrži životinjske masti i samim tim je lako probavljivo. Sojini proteini sadrže važne amino-kiseline, što je usporedivo s mlijekom, mesom i jajima.

Mini mljekara…

Mini mljekara…

Veronika – mala mljekara!

Šetajući preko placa otkrio sam mini mljekaru Veronika. Odmah mi je došla želja isprobati to mlijeko. Kupio sam dvije litre punomasnog svježeg mlijeka (3,2%) i krenuo na kušanje. Da stvar bude zanimljivija uzeli smo i mlijeko sljedećih proizvođača u naš test okusa: Dukat, Vindija i Natura. Svako mlijeko bilo je svježe, punomasno i pakirano u tetrapaku.

Naravno da smo već i prije kroz svakodnevni posao kušali sva ta mlijeka (osim Veronike) no nikada ih nismo ciljano uspoređivali.

Već su i drugi testirali mlijeko i pisali o tome, no mi smo se htjeli sami uvjeriti.

Zašto pijemo mlijeko u kavi? Na to, kao i na mnoga druga slična pitanja, opet nemamo pravog odgovora. Neki sigurno jer ne vole čisti okus kave ili nažalost što je kod nas kava još uvijek u većini slučajeva loše pripremljena pa ljudima mlijeko služi da ublaže gorčinu. Neki, jer vole možda taj kremasti okus kojeg mlijeko daje kavi. Drugi pak iz navike ili si tako žele zasladiti napitak. Razloga ima puno a sigurni smo da ljudi često ni ne znaju zašto, jer kome se nije već dogodilo da pitamo gosta želi li hladno ili toplo mlijeko u svoju kavu? A odgovor je bio: “Svejedno”!

No nama nije svejedno. Razlog zašto bi se trebalo piti mlijeko u kavi (ako ga već pijemo) je taj, jer nam je fino i jer volimo taj zajednički okus kave i mlijeka. A ako je već stvar okusa onda vrijedi jedno jedino pravilo a to je da se koristi svježe i punomasno mlijeko.

Znači, kod naših testiranih vrsta zanimao nas je samo okus te ono što nazalno i retronazalno osjetimo.

Jedan dan smo davali svima koji su htjeli sva četiri mlijeka da probaju. Nudili smo hladno i toplo mlijeko i to bez da ispitanici znaju koje je mlijeko bilo od kojeg proizvođača.

Počet ćemo s Veronikom. Malo nezgodno je da tetrapak nema poseban čep pa smo tako razdrapali cijeli karton. U glavnom kad smo ga otvorili osjetio sam jedan miris uz koji mi najbolje paše riječ “štala” – ne u negativnom smislu. Imao sam osjećaj kao da iz mlijeka dopiru mirisi pašnjaka i krava. Miris me jako podsjećao na ono staro, izvorno mlijeko kakvo sam kao dijete još zatekao na selu kako ga stare bake nose u loncima. U prvom trenutku mi se to jako sviđalo jer sam imao osjećaj da u rukama držim nešto zdravo. No nisam bio siguran paše li mi to zaista uz kavu. Želim li zaista miris krave u svom espressu?

Kad smo to isto mlijeko probali toplo taj se miris neutralizirao. Mlijeko je bilo slatko i dalo se dobro pjeniti. Diglo se bez problema, imalo sjajnu površinu i kremastu strukturu. To mlijeko u kavi mi je bilo ukusno no na trenutke mi se činilo da se okus zelenih pašnjaka vraća. Kad bi išao popiti čašu hladnog mlijeka iz frižidera, Veronika bi sigurno bila moj prvi izbor. U kavi …. tek drugi.

Evo nekoliko pridjeva kako su drugi opisali Veroniku (nitko nije bio profesionalni tester mlijeka): masno, slatko, žute boje, bez mirisa, tamno, domaći okus.

Mlijeko Natura je kod svih ispitanika najslabije prošlo Svi su bili istog mišljenja, da je Natura najvodenastije mlijeko, s najmanje okusa. Opisali su ga sa slabo, vodenasto, rijetko i blago. Nekome se učinilo da osjeti i laganu aromu vanilije. Nažalost ni u toplom stanju Natura nije moglo oduševiti naše nepce.

Dukatovo mlijeko su najviše opisali sa riječima slatko i ukusno sa slabim mirisom, više sterilno. Netko je rekao da je to baš kako bi mlijeko trebalo biti. Uglavnom Dukatovo mlijeko je više manje svima bilo fino. Tako i u toplom stanju. Bilo je kremasto, slatko i dobro se dalo pjeniti. No prema našem zadnjem mlijeku i apsolutnom favoritu Vindiji, Dukatovo mlijeko je ipak bilo malo prerijetko, manje aromatično i prečisto.

Vindija se svim našim ispitanicima najviše svidjela. Isto su ga asocirali sa zdravim mlijekom, miris mu je slatkasti i aromatičan te se također u opisu često čuo pridjev «domaće». Po okusu bi se Vindiju moglo opisati bogatom i gustom; puno, fino, mlijeko. Pasalo nam je i najbolje uz kavu.

Pišite nam svoje mišljenja