Tag: Teneo proizvodi

Hladne kave!

Hladne kave!

Za vrijeme visokih ljetnih temperatura, za nas kavopije postoje dvije verzije pripreme osvježavajućih alternativa vrućim kavama – Ice Brew i Cold Brew.

Glavna je razlika između te dvije metode u temperaturi vode kojom pripremamo kavu. Kod cold brew metode koristimo hladnu vodu za ekstrakciju, dok je kod ice brew metode potrebna vruća voda.

Uz različitosti u metodi pripreme, postoje i razlike u okusu. Karakteristika cold brewa u odnosu na ice brew veća je koncentracija i istovremeno manje gorčine. Jednu stvar ove dvije metode ipak imaju zajedničku: za vrijeme vrućih dana pomažu nam da se ohladimo i uživamo u voćnim i blagim aromama.

Ice Brew – klasik kod vrućih temperatura

Metoda je ista kao kod regularnog ručnog filtriranja kave kroz Chemex ili Hario V60. Jedina je razlika što se filtrira kavu ravno preko kockica leda; na taj se način kava odmah ohladi šokiranjem.
Suprotno cold brew metodi, koristi se vruća voda. Prije nego što se počinje filtrirati kava, tj. prelijevati vrućom vodom, u posudu dodajemo led. Zbog leda kava se trenutno ohladi. Time dobijemo okus oslobođen gorčine. Ova metoda dopušta kavi da zadrži svoj tipičan okus i u isto vrijeme osvježava. Idealan alat za Ice Brew je naš Hario Iced Coffee Maker Fretta.

Cold Brew

Kod ove metode koristimo vodu ohlađenu na sobnu temperaturu. Rezultat je oko 10% manje oslobođenog kofeina iz kave nego u regularnoj metodi filtriranja. No, nije samo manje kofeina –kava kasnije sadrži i do 70% manje kiseline i gorčine nego kada je filtrirana vrućom vodom. Na taj način dobijemo koncentrat koji je upotrebljiv i do 2 tjedna. Tom koncentratu kasnije možemo dodati vodu (omjer 1:2), led i/ili mlijeko. Mogu se napraviti čak i odlični kokteli, primjerice Coffee Tonic (1/3 cold brew, 1/3 tonic, limun i led)

No, za cold brew metodu treba malo vremena. Nakon što smo svježe mljevenu kavu (grubo) s hladnom vodom dodali u neku posudu (idealno je za to, primjerice, Hario filter za kavu u boci), kavi treba 12 sati za ekstrakciju. Tko ne koristi Hario bottle, može kao posudu koristiti bilo koju staklenku i pokriti je najlonskom folijom. Nakon tog razdoblja, filtriramo koncentrat kroz neki filter. Kod ove metode, kava nikada nije u kontaktu s vrućom vodom.

Etiopija u zrnu!

Etiopija u zrnu!

Etiopija nije samo domovina Coffea arabike, najvjerojatnije je to i zemlja u kojoj je otkriveno kuhanje kave.

Na tu su činjenicu Etiopljani ponosni i bio bi grijeh pričati o kuhanju kave, jer se tu celebrira sama priprema kave. Priprema je ovdje stvar žena. U Etiopiji je ne zamislivo gostima ne pripremiti kavu. To bi bio znak velike negostoljubivosti. No ipak, jedan od najčešćih razloga za ceremoniju je rješavanje problema i nesporazuma. Probleme rješavaju žene, jedna drugu zovu na kavu kako bi se rješio određeni konflikt. Ceremonija je moćna kao i kava koja bi trebala vratiti mir.
Najvjerojatnije bi etiopijska kava najvećem broju nas espresso-konzumenata bila nepitka. Tomu je više razloga. Jedan je razlog loša kvaliteta kave. Na lokalnoj se tržnici mogu naći samo zrna koja nisu prošla kriterije za izvoz. Dobra zrna se preko luke u Dibouti šalju do nas, dok ostatak ostaje za domaće. Na tržnici se nalazi samo sirova (zelena) kava koju možemo kupiti. No tu se baš i ne može pričati o zelenoj kavi jer je riječ o više crvenkastim, već prezrelim zrnima, smeđim polupljesnivim zrnima, zrnima s rupicama od insekata, crnima, slomljenima i vlažnog mirisa.
Zrna se doma prže na metalnim pločama preko otvorene vatre. Da bi spasile što se može spasiti, žene zrna prvo peru i raspoređuju na metalne ploče ili stavljaju u limenku s ručkom. Sve te metalne ploče i limenke služe kao posuđe za prženje. Stavljaju se na malu peć punjenu drvenim ugljenom pred koju žene sjedaju na jedan mali stolčić. Štapom miješaju zrna tako dugo dok sva ne budu ujednačeno spržena. Ako su zrna jako različite veličine i oblika, takav je rezultat i nakon prženja. Čitav je spektar boja; od najsvjetlijih do najtamnijih, izgorenih.

Zdrobiti, preliti i kuhati

Nakon prženja, zrna se moraju pripremiti za kuhanje. Mlinca nema. Zrna se daju u mužar te ručno drobe dok ne postanu prah. U isto se vrijeme kuha voda u tradicionalnom posuđu „Jebanna“. Čim voda zakuha, „Jebanna“ se puni kavom preko svog otvora. Ovisno o tome tko kuha kavu, treba je pustiti da se u „Jabanni“ digne do tri puta. Dok se kava prži i kuha, možete samo zamisliti koliko se sve to dimi! U zraku se miješaju mirisi zapečene kave, ugljena, ali i miris tamjana koji se dodaje kako bi simbolizirao važnost ceremonije. Sada je vrijeme za ispijanje prve šalice: crnu, sa šećerom, sa soli, sa začinima (kardamon, klinčić itd.) ili s malo putra. Etiopljani vole piti kavu na različite načine. Prva šalica – tri su obavezne – je samo za gušt. Druga je šalica, ako je ceremonija pripremljena za nekakav takav razlog, za rješavanje konflikta ili problema. Treća je šalica za blagoslov svih prisutnih gostiju. Uz svaku se rundu gostima nudi popcorn ili „Kollo“, u hrvatskom poznatiji kao kokice, odnosno prženi kukuruz.
Ono najvažnije u ceremoniji je društveni aspekt, a ne toliko dobra kava. Dok se kava priprema i dok se ispija, bez prestanka se razgovara i diskutira. Cijela ta procedura je vremenski jako intenzivna i ljudi u Etiopiji si ipak još uvijek priušte vrijeme za kavu – iako se u posljednje vrijeme u Addis Abebi, glavnome gradu Etiopije, može i pojedinačno vidjeti nekoga sa šalicom instant kave u ruci.

Moglo bi se dobiti dojam da je biti farmer kave romantićni naćin života. U glavnom farmeri po cijelom svijetu jako skromno žive, puno i teško rade i neki čak jedva preživljavaju dok industrija kave raste.

Gvatemala – “zemlja stabla”

Gvatemala – “zemlja stabla”

Dok je Brazil poznat u svijetu kave po kvantiteti i pojedinačno kvaliteti, Gvatemala se može pohvaliti kvalitetom svoje kave. Prosječna proizvodnja iznosi samo 2,5 milijuna vreća sorte Bourbon, Typica i Maragogype godišnje, s tim da izvoz kave ipak iznosi trećinu ukupnog izvoza te zemlje i ta ekonomska grana zapošljava gotovo trećinu stanovništva.

Na 240.000 hektara podijeljeno je 64 000 plantaža na nadmorskim visinama ponekad i preko 2000 metara. Skoro sve su plantaže zaštićene većim stablima od sunca i mraza. Postoji više “nurseries” u kojima se prve godine sjemenke i mlade biljke čuvaju i uzgajaju. Grmovi se i tu reže tako da iz jednog trupa raste više stabala te je na taj način osiguran veći urod i najbolja kvaliteta na duži vremenski period. Prednost ove zemlje je i da pada dosta kiše od siječnja do ožujka tako da navodnjavanje nije uvijek potrebno.

Berbe se odvijaju od rujna do travnja. Bere se ručno po picking metodi. Najčešće se zrna obrađuju na mokar način. Tu skupu varijantu mogu si priuštiti samo veće “Haziende”, odnosno imanja. One manje “Fincase” šalju svoju berbu “Beneficiamento” centrima, koji se nalaze širom zemlje i koji nude sredstva za daljnju obradu. Brižljivost u Gvatemali oko obrade kave je značajna. Na primjer, zrna se ostavljau do izvoza u svojoj pergamentnoj ljusci i tek se tada sa zrna skida ta prirodna žilava zaštita. Rezultat svog tog truda je sorta Guatemala SHB (strictly hard bean) iz regije Coban, Antigua i Atitlana, koje se smatra jednima od vrhunskih kava na svijetu.

Costa Rica – HTM Tournon

Costa Rica – HTM Tournon

U ponudi imamo Costa Rica HTM Tournon. 200g u zrnu, medium roast!

Kada se Kolumbo usidrio pred obalom Costa Rice, ondje još nije bilo kave.
Tek su prije 250 godina stigle prve biljke kave preko Kube. Danas je Costa Rica superlativna zemlja uzgajačica kave. Kao prva država iz centralne je Amerike producirala kavu na komercijalan način, koristili su se znanstvenim i poljoprivrednim inovacijama i doveli uzgoj i procese obrade i proizvodnje na svjetski nivo. S prosječno 1600 kilograma po hektaru, ondje se ostvaruje najveći urod po hektaru općenito.
U Costa Rici živi oko 3,7 milijuna ljudi, a raste 400 milijuna stabala kave. Kava čini 25 % izvozne materije države. U Costa Rici se uzgajaju isključivo zrna Arabike, a uzgoj Robuste je zabranjen.  Zbog hladnije temperature noću, stabla rastu sporije što osigurava bolje razvijanje arome u zrnu.

Costa Rica se dijeli na 7 regije što se tiče uzgoja kave i oko 130.000 manjih i većih farmi kave.

Pored poznate Tarazzu kave koju se smatra jednim od najboljih svijeta , proslavile su se i Juan Vinas, H. Tournon, Windmill, Montebellow und Santa Rosa.

Tournon ima dvije registrirane oznake. “HTM” (Hippolyte Tournon) i “SAT” (Sociedad Anonima Tournon). HTM stoji za premium kvalitetu dok je SAT za ostale. Više od 60% Tournon cropa se izvozi pod HTM oznakom. Sve sorte koje ne ispunjavaju visoke standarde Costa Rice, farbaju se u plavo i namijenjene su prodaji domaćim kupcima.
Mnogi svjetski kavoljupci smatraju tih tristotinjak sorti Arabike s Costa Rice jednima od najboljih kava na svijetu. Najbolje regije uzgoja su Naranjo, Tarazzu i Tres Rios.

Strogi zakoni o vodi i zaštite okoliša su pored idealnih klimatskih uvjeta također uzrok ove vrhunske kvalitete. Prvi se put iz Costa Rice kava izvozila u Panamu davne 1820. godine. Bio je to prvi korak koji je kasnije promijenio život cijeloj populacije. Godine 1832. kava se uglavnom izvozila u Čile, gdje se prepakiravala i dalje slala do Engleske pod brendom „Cafe Chileno de Valparaiso“ i gdje se i prodavala engleskim potrošačima. Tek 1843. godine, kada je jedna grupa vizionara otkrila kompleksni biznis izvoza kave u London, sve se promijenilo. Engleski kapetan „William Le Lacheur Lyon“ engleskog broda „The Monarch“ omogućio je da se prve vreće kave direktno izvoze u London. Costa Rica je tada postala internacionalno poznata. Zahvaljujući kavi modernizirala se država. Bogati su poslali svoje studente u Europu koji su se vraćali kao doktori i inženjeri. Standard življenja je naglo porastao.

Novi prihod ostvaren izvozom kave omogućio je 1890. godine izgradnju željezničke linije od San Josea do atlantske obale: „Ferrocarril al Atlántico“. Farmeri kave su sedam godina kasnije u glavnom gradu zajedno izgradili nacionalni teatar. Upravo je zbog kave Costa Rica jedna od najstarijih stabilnih demokratskih država Srednje Amerike. Smrtna je kazna ukinuta 1870. godine. Costa Rica i kava su kao stvoreni jedno za drugo. Zemlja ima pravu kiselinu zbog vulkanskih pepela i bogatstvo organskih tvari, čime su vlaga i kisik biljci lakše dostupni.