Tag: test

Svaki početak je težak!

Svaki početak je težak!

Koji aparat da kupim?

Gaggia Classic & Rancilio Silvia

Ako ste se odlučili za pripremu espressa kao novi hobi, jedna od prvih odluka koje morate donijeti je koji ćete aparat kupiti. Danas na tržištu postoji bezbroj ponuda aparata od raznih priozvođača i to za vrlo malo novca, od par stotina kuna do onih skupih poput manjeg auta. Sve te aparate ne mogu opisati, niti bih to mogao jer ih ne znam. U sljedećem ću usporediti dvije legendarne dame za koje uče za početnog “home” barista. Radi se o dva aparata koji su već jako puno godina na tržištu i koji su najvjerojatnije najčešći izbor za kućanstvo. Gaggia Baby / Classic i Rancilio Silvia. Solidno su izgrađeni i jednostavno složeni. S jednim i drugim skupio sam dosta iskustva u kuhinji.

Oba mogu pripremiti odličan espresso. Opisujuću njihove karakteristike i razlike želim vam kao budućim home baristima i kupcima aparata usmjerite pažnju na neke točke koje valja provjeriti na bilo kojem aparatu koji za vas dolazi u obzir.

Oba su aparata jednokružni sistemi, što znači da ne možete vući espresso i pjeniti mlijeko u isto vrijeme, nego morate jedno za drugim. Nakon korištenja pare trebate aparat „izluftati“ i za pravu temperaturu pomaže “surfanje” temperaturom. Znači, za ugostiteljstvo, veće urede ili događaje ovi aparati nisu preporučljivi. Dakle, ako želite popiti jedan do nekoliko espressa preko dana, možda i u manjem društvu, ovi su aparati dobar početak, ali i dugoročno pravi izbor.

Jedan i drugi model je vrlo jednostavno složen i postoje već dugo na tržištu, što znači da malo tehnički nadareni barista bez problema može popravit svoj aparat jer se rezervni djelovi mogu lako nabaviti.

Izrada i materijali

Kućište Gaggije je plastično ili kod nekih modela od nehrđajućeg čelika kao kod Silvije, koja još ima posebno lakiran rub. Plastika je tu manje idealan materijal zbog zagrijavanja i stabilnosti temperature. Debljina upotrebljenog lima je kod Silvije duplo deblja nego kod Gaggije, rubovi Silvije su zaobljeni dok su kod Gaggije oštriji.
Vodeni spremnik za odvod zbog jeftinog lima ne djeluje prekvalitetno kod Gaggije Classic. Lim ispod spremnika je vrlo tanak, a sami spremnik je kod Gaggije plastičan, ali veći, dok je kod Silvije od nehrđajućeg čelika.

Aluminiji nasuprot mesinga

Dakle, glavna razlika između te dvije mašine je materijal od kojega su stvoreni najvažniji dijelovi. Lonac i grupa su kod Gaggije od aluminija, dok su kod Silvije od mesinga. Bez obzira na to je li aluminiji možda štetan za zdravlje, aluminij oksidira i tako pogotovo lonac nakon par godina može bez prave brige o njemu izgledati uništeno. Silvija je time i puno teža i masivnije izrađena. Portafilteri i glava su kod oboje kao kod njihove starije braće i sestara, većih profesionalnih aparata. To je jedna od njihovih velikih prednosti prema onim ostalim espresso aparatima raznih proizvođača u niskom novčanom segmentu.

Rukovanje

Silvija je na kraju zbog lonca i grupe od mesinga sa 14 kg čak 6 kg teža od Gaggije. To će vam se činiti jako korisno kod špananja portofiltera, dok će se Gaggia okretati skupa s portafilterom ako ju ne držite drugom rukom, a Silvija će ostati na mjestu – isto tako, postoji opasnost da vam se Gaggija prevrne prema nazad.

Vodeni rezervar / spremnik

Svakih nekoliko dana spremnik vode treba se izvaditi i obrisati. Kod starijih modela Gaggije to je bilo dosta komplicirano i samo izvedivo na hladnom stroju dok se kod Silvije spremnik samo izvuće prema gore. No, i novije Gaggije su to bolje riješile.

Diza

Cijev za paru (diza) kod Gaggije ima promjer 6 mm i moguće ju je micati ili postaviti samo prema naprijed i nazad, dok je diza Silvije u promjeru 10 mm i zahvaljujući kugličnom zglobu ona se da rotirati u svim smjerovima. Kako je diza Silvije od nehrđajućeg čelika, samo ju treba obrisati nakon uporabe. Plastični “panarello” Gaggia treba dodatno odvrnuti i rastaviti svaka dva do tri dana da je pošteno očistimo. Dosta korisnika svoju Gagiju zbog toga nadograde s dizom Silvije.

Stabilnost temperature

Jedan od glavnih parametara za uspješan espresso je prava temperatura vode. Po proizvodnji već jedna i druga nisu toliko stabilne u temperaturi kako nam je to poznato od profesionalnih aparata. Kada temperatura vode stigne do određene stavke, ugrađeni termostat isključuje grijanje. Nakon toga temperatura opet pada do neke točke, tako da se termostat opet uključuje. Stoga, postoji mogućnost da temperatura varira ovisno o tome kada počnemo „vući“ svoj espresso. Silvija je ipak malo stabilnija u toj priči zbog gore navedenih materijala. Ipak, da izbjegnemo prevruće ili preniske temperature, preporučljivo je “surfanje”. Znači, prije nego što zbilja želimo ubaciti svoj espresso, pustimo vodu da curi u prazno. Nakon što se aparat opet popne na optimalnu temperaturu i lampica nam se ugasi, krenemo s espressom.

Ako su nam zrna svježe pržena, granulacija dobro pogođena i pritisak tampera pravi, onda i Gaggia i Rancilio Silvija prave dobar espresso.

Snažno pjenjenje / mlijeko

Silvija zbog većeg volumena lonca ima više snage, tako da i pjenjenje mlijeka i za 2 ili 4 cappuccina nije nikakav problem. Gaggiji s vremena na vrijeme nedostaje snaga. Znači, ako volite mliječne napitke, onda vam je Silvia sigurno bolji izbor. No, strpljenja i malo više vremena treba kod svakog kućnog jednokružnog aparata zbog ciklusa ugrijavanja.

Zaključak

S jednim i drugim aparatom mogao sam prikupiti dosta iskustva. Ako želite samo tu i tamo popiti jedan, dva espressa, onda vam je Gaggia dovoljno dobar aparat. U slučaju da želite redovito piti jedan do više espressa na dan i uz to volite cappuccino i mliječne napitke, onda bolje da krenete sa Silvijom ili adekvatnim aparatima. Naravno, što više novca, to više muzike, jer ima i svakakvih aparata. Uglavnom se onda krćemo u dvokružnim sistemima. Stabilnost i veći volumen su prednost, ali pitanje je je li za tipičnu domaću situaciju to potrebno.

Mini mljekara…

Mini mljekara…

Veronika – mala mljekara!

Šetajući preko placa otkrio sam mini mljekaru Veronika. Odmah mi je došla želja isprobati to mlijeko. Kupio sam dvije litre punomasnog svježeg mlijeka (3,2%) i krenuo na kušanje. Da stvar bude zanimljivija uzeli smo i mlijeko sljedećih proizvođača u naš test okusa: Dukat, Vindija i Natura. Svako mlijeko bilo je svježe, punomasno i pakirano u tetrapaku.

Naravno da smo već i prije kroz svakodnevni posao kušali sva ta mlijeka (osim Veronike) no nikada ih nismo ciljano uspoređivali.

Već su i drugi testirali mlijeko i pisali o tome, no mi smo se htjeli sami uvjeriti.

Zašto pijemo mlijeko u kavi? Na to, kao i na mnoga druga slična pitanja, opet nemamo pravog odgovora. Neki sigurno jer ne vole čisti okus kave ili nažalost što je kod nas kava još uvijek u većini slučajeva loše pripremljena pa ljudima mlijeko služi da ublaže gorčinu. Neki, jer vole možda taj kremasti okus kojeg mlijeko daje kavi. Drugi pak iz navike ili si tako žele zasladiti napitak. Razloga ima puno a sigurni smo da ljudi često ni ne znaju zašto, jer kome se nije već dogodilo da pitamo gosta želi li hladno ili toplo mlijeko u svoju kavu? A odgovor je bio: “Svejedno”!

No nama nije svejedno. Razlog zašto bi se trebalo piti mlijeko u kavi (ako ga već pijemo) je taj, jer nam je fino i jer volimo taj zajednički okus kave i mlijeka. A ako je već stvar okusa onda vrijedi jedno jedino pravilo a to je da se koristi svježe i punomasno mlijeko.

Znači, kod naših testiranih vrsta zanimao nas je samo okus te ono što nazalno i retronazalno osjetimo.

Jedan dan smo davali svima koji su htjeli sva četiri mlijeka da probaju. Nudili smo hladno i toplo mlijeko i to bez da ispitanici znaju koje je mlijeko bilo od kojeg proizvođača.

Počet ćemo s Veronikom. Malo nezgodno je da tetrapak nema poseban čep pa smo tako razdrapali cijeli karton. U glavnom kad smo ga otvorili osjetio sam jedan miris uz koji mi najbolje paše riječ “štala” – ne u negativnom smislu. Imao sam osjećaj kao da iz mlijeka dopiru mirisi pašnjaka i krava. Miris me jako podsjećao na ono staro, izvorno mlijeko kakvo sam kao dijete još zatekao na selu kako ga stare bake nose u loncima. U prvom trenutku mi se to jako sviđalo jer sam imao osjećaj da u rukama držim nešto zdravo. No nisam bio siguran paše li mi to zaista uz kavu. Želim li zaista miris krave u svom espressu?

Kad smo to isto mlijeko probali toplo taj se miris neutralizirao. Mlijeko je bilo slatko i dalo se dobro pjeniti. Diglo se bez problema, imalo sjajnu površinu i kremastu strukturu. To mlijeko u kavi mi je bilo ukusno no na trenutke mi se činilo da se okus zelenih pašnjaka vraća. Kad bi išao popiti čašu hladnog mlijeka iz frižidera, Veronika bi sigurno bila moj prvi izbor. U kavi …. tek drugi.

Evo nekoliko pridjeva kako su drugi opisali Veroniku (nitko nije bio profesionalni tester mlijeka): masno, slatko, žute boje, bez mirisa, tamno, domaći okus.

Mlijeko Natura je kod svih ispitanika najslabije prošlo Svi su bili istog mišljenja, da je Natura najvodenastije mlijeko, s najmanje okusa. Opisali su ga sa slabo, vodenasto, rijetko i blago. Nekome se učinilo da osjeti i laganu aromu vanilije. Nažalost ni u toplom stanju Natura nije moglo oduševiti naše nepce.

Dukatovo mlijeko su najviše opisali sa riječima slatko i ukusno sa slabim mirisom, više sterilno. Netko je rekao da je to baš kako bi mlijeko trebalo biti. Uglavnom Dukatovo mlijeko je više manje svima bilo fino. Tako i u toplom stanju. Bilo je kremasto, slatko i dobro se dalo pjeniti. No prema našem zadnjem mlijeku i apsolutnom favoritu Vindiji, Dukatovo mlijeko je ipak bilo malo prerijetko, manje aromatično i prečisto.

Vindija se svim našim ispitanicima najviše svidjela. Isto su ga asocirali sa zdravim mlijekom, miris mu je slatkasti i aromatičan te se također u opisu često čuo pridjev «domaće». Po okusu bi se Vindiju moglo opisati bogatom i gustom; puno, fino, mlijeko. Pasalo nam je i najbolje uz kavu.

Pišite nam svoje mišljenja

Test: All inclusive kava!

Test: All inclusive kava!

“NESICA” 3 u jedan…

Zanimalo nas je naravno što se točno nalazi u tim proizvodima koji se reklamiraju kao instant kava. Ako se toliko trude sačuvati arome onda bi se to trebalo moći i osjetiti ili barem razlikovati jednu instant kavu od druge. Ili se potrošaćima ovdje prodaje magla jer su se sami uljenili za pripremu dobre kave i treba im samo podvaliti lijepa pakiranja i dobro zvučeće nazive kao gold, premium ili čak 100 % arabika, da bi  mogli uživati u svom najdražem napitku.

Kako potrošaći najčešće koriste gotove napitke poput onih 2 ili 3 u jedan u kojima ima i mlijeka i šećera, odlučili smo testirati te različite kombinacije. Cilj je bio otkriti bilo kakvu razliku u tim napitcima različitih naziva i različitih proizvođača. U testu su bili : Franck Cafe 2 u 1, Franck Cafe 3 u 1, Nescafe 3 u 1 strong, Nescafe 3 u 1 classic, Jacobs 2 u 1, Anamaria Booster.

Prvi vizualni test je pokazao da se razliku u prahu što se tiče boje praha i njegove konzistencije gotovo nemože vidjeti. Prah je bio kod svih proizvoda više bijeli nego tamni, jedino se prah Anamarije izdvajao od ostalih jer je bio puno tamniji.

Nakon dodavanja vruće vode zanimalo nas je dali će se i ovdje na površini stvoriti krema ili neka mustra. Ništa od toga. Slika je bila kod svih šalica gotovo jednaka, jedino kod Jacobs kave se može reći da se na površini stvorilo nešto kao  početak kreme.

Čak i po nazalnom testiranju nismo mogli osjetiti nikakve velike razlike. Arome gotovo da i nisu prisutne. Jedini miris koji se širio bio je onaj tipični miris instant kave koji malo podsjeća na karamelu ili mlijeko s medom, možda je mali podsjetnik na Maillard reakciju koja se stvara u procesu prženja.

Na kraju smo probali svaku kavu, ali ni tu se nije isticalo ništa osim šećera. Gotovo svi proizvodi su imali isti profil okusa: slatki napitak! Od kave nismo osjetili gotovo ništa. Razlika između 2 u 1 i 3 u 1 proizvoda je bila jedino u slatkoći. Ako baš moramo favorizirati jednu kavu, onda je to Jacobs, jer nije bila toliko slatka, pa je ipak podsjećala na kavu.

Zaključak je sljedeći: U all inclusive paketima instant kave nema puno arome kave. Po našem mišljenju je gotovo svejedno koju kavu kupujete jer su okusom iste. Ako to sada gledamo kao ljubitelji kave možemo reči da se u ovim slučajevima nemože pričati o kavi nego više o napitcima na bazi instant kave. Naziv “NESICA” je dobio svoje mjesto pored kave i odnosi se na jedan specifičan napitak no ne na kavu.