Tag: espresso

Normativ za kavu su proces!

Normativ za kavu su proces!

Mnogo toga u poslu s kavom velik dio ugostitelja radi pogrešno što je rezultat neznanja ili nezainteresiranosti, tako i sa normativima za kavu.. To još čudnije ako uzmemo u obzir koliko je taj dio važan za ugostiteljski objekt. Tako je i tema normativa za kavu jedan od problema u tom poslu. Trenutno je još uvijek standardni normativ za kavu oko 7 g kave za jedan espresso. Kako smo baš došli na 7 g? Tko je to odredio? Nedavno mi je jedan stari konobar ispričao kako je normativ prije 30 godina bio 5 g pa je jedno razdoblje bio 6 g, a sada smo došli do 7 g. Može se zaključiti da smo prošli određeni proces. Očito je da u nekom trenutku vodica kuhana od 5 g mljevene kave više nije prolazila i došao je kraj škrtarenju u korist više prodanih kava od jedne kile na račun kvalitete.

Normativ za kavu su proces!
50 zrnca kave za jedan espresso

Normativi za kavu se mjenjaju

Po mom mišljenju, nedavno smo opet prošli jednu takvu točku u poslu s kavom. Trenutno svi objekti koji se ozbiljno bave kvalitetnom kavom, već su dulje vrijeme normativ za kavu podesili na 8 do 10 g po šalici, neki i na više. Razloga za to ima više, kao prvo: znanje. Danas jednostavno zahvaljujući kulturi barista više znamo o kavi. Koriste se druge sirovine, noviji aparati, ali i gost je postao zahtjevniji ili, drukčije rečeno, imamo novu generaciju potrošača.

Glavni problem ipak ne vidim u samom normativu ili gramaži nego prvenstveno u neznanju i ignoranciji ugostitelja koji misle da mlinac koji je jednom namješten na 7 g uvijek izbaci 7 g. To je velika zabluda! Iz te činjenice proizlazi strah konobara ili bariste (najčešće i zabrana) od diranja mlinca ili fobija podešavanja mlinca.

Podešavanje mlinca se da nauciti

Dobra vijest je da se namještanje mlinca može naučiti. Bez edukacije nema rezultata! Loša vijest je da onaj tko ne namješta mlinac, i to na dnevnoj bazi, nikada nema svojih 7 g u šalici. Namještanje mlinca, i time potrebne granulacije za espresso, osnovna je i svakodnevna zadaća jednog bariste. Da samo ukratko objasnim: kava reagira na povećanu vlagu, temperaturu, svjetlost, kišu, sparinu, mirise pa čak i dim i zbog toga mijenja svoju konzistenciju.

Ali glavno da imamo Latte Art majstore po svugdje!

3 vizualne razlike arabice i robuste

3 vizualne razlike arabice i robuste

Kavoljupci se sve više vraćaju pripremi i kupovine kave u zrnu. Na policama svih naših supermarketa možemo naći široku paletu kave u zrnu i espresso mješavina. Zato je dobro znati i kako prepoznati jedno zrno od drugoga. Osim toga, možemo već i prije same pripreme vizualno procijeniti kakve bi kava mogla biti kvalitete – ima li mnogo lomova u vreći, koje su veličine zrna, koliko su jako pržena. Miris nam također puno toga govori. Po boji crte (center cut) možemo vidjeti je li kava mokro obrađena (washed) ili ne. Zato je prije kupnje kave dobro znati razlike između arabice i robuste.

Koje su to vidljive razlike između arabice i robuste?

Smatra se da su kod nas zrna kave još uvijek slabije kvalitete. U većini slučajeva je to i istina, ali ipak ne uvijek. Također, i robusta može jamčiti zabavu, a u nekim blendovima je i obavezna.

Vizualno postoje tri kriterija prema koima vidimo razlike arabice i robuste

Center cut

Center cut označava crtu koja prolazi sredinom zrna kave. Kod arabice je valovita kao zmija, dok je kod robuste znatno ravnija. Center cut je najpouzdaniji kriteriji kod razlikovanja.

Veličina zrna

Robuste su u usporedbi s arabicom manje veličine. Ipak, postoje varijante arabice koje su po veličini vrlo slične robusti, na prvi pogled lako ih je zamijeniti. Najkasnije bi razliku uočili prilikom kušanja.

Oblik zrnca

Teoretski nam i oblik zrnca može pokazati razliku između arabice i robuste . Arabica je duguljasta, dok su zrna robuste okruglija. U praksi ta razlika nije uvijek jasno uočljiva.

Vizualno postoje tri kriterija prema koima vidimo razlike arabice i robuste

Zaključak za kraj je da jedan faktor sam za sebe nije previše siguran. No, ako sva tri faktora ili pokazatelja pokazuju isti smjer, tada su šanse da pogodimo pravi rezultat velike.

Želim vam dobru zabavu s otkrivanjem vrste i nemojte više slušati priče o tome tko ima najbolju kavu – zavirite prvo u vreću!

Smijemo li šećeriti svoj espresso?

Smijemo li šećeriti svoj espresso?

Možda i vi znate nekoga tko je upravo s godišnjeg odmora donio novi specijalitet i želi ga ponosno prezentirati. Priča nam priču o kavi, možda i o aromama koje nas čekaju skrivene u zrnu i koje naš ljubitelj kave nadobudno želi otkriti. Tako prvo krene prema mlincu. Širi se miris svježe kave. Krene dalje na espresso aparat i kava curi u šalice. I onda ste vi na redu i stavite šećer u kavu. Ono što slijedi najvjerojatnije je muk. Nitko oko vas ne može vjerovati što vidi i slijedi pitanje: “Zbilja ćeš staviti šećer u kavu?”

Postavlja se pitanje smijemo li specialty coffee šećeriti?


Koliko sam ja pratio, ovo pitanje muči mnoge i ima različitih mišljenja. Nije to ni lako pitanje, priznajem. Tako možemo i pronaći mnoge rasprave o ovoj temi. No, zapravo je sve vrlo jednostavno:

svatko može svoj espresso ili kavu piti kako on ili ona to želi.

Kaže se da je šećer prijatelj loše kave.

To nije uvijek istina jer šećer ponekad upravo pojača okus loše kave. Drugi će pak argumentirati da se arome tek u potpunosti oslobode uz malo šećera. Šećer u principu mijenja okusni profil kave. Šećer uglavnom čini kavu mekšom i slađom što je kod top vrsta kave upravo mana i uništava njihovu aromu i profinjenost.

Naravno, svatko je sigurno napravio vlastite eksperimente i došao do zaključka da je sve stvar doziranja ili možda vrste šećera. Šećer u kocki sigurno nije dobra varijanta, dok možda mrvica Demerara paše. Tako će možda onaj tko stavlja šećer u kavu reći da je sve to lijepa priča, zabrana šećera u espressu, ali za njega onda nema kave jer nema ni šećera.

Pitanje dali se stavlja šećer u kavu može biti i kulturno pitanje.

Neslaganja nisu samo među ekspertima za kavu – razlike ima, naravno, i različitim zemljama i kulturama. U Španjolskoj, primjerice, možete naručiti svoju kavu s toliko šećera da je već lagano karamelizirana. No, ako u nekom skandinavskom specialty coffee shopu, koji sigurno i sam prži svoju kavu, pitate za šećer, sigurno će vam se dogoditi da će barista početi kolutati očima i raditi dramu. Dok će jedan Talijan opet uvijek svoj espresso piti s bijelim šećerom, iako upravo tamni Muscovado šećer bolje paše uz Robustu ili talijanske mješavine.

Čime možemo sve zasladiti kavu?

Bijelim šećerom, šećerom u kockicama, smeđim šećerom, kandiranim šećerom, medom, Demerara šećerom, Muscovado šećerom ili instant šećerom. Alternativno možete probati i javorov sirup, brezin sok i palm sugar.

Što je točno šećer?

Šećer je prirodni proizvod koji se dobiva iz šećerne trske ili šećerne repice. Šećer sadrži energiju no nema  ni znatnih vitamina ni minerala. Šećer se može nazvati pohranjenom sunčevom energijom  jer ga sve zelene biljke stvaraju iz sunca, vode i ugljik dioksida. Šećerna trska i šećerna repica jedine su biljke koje stvore dovoljno šećera ( 16-18 %) da bi se ekstrakcija isplatila.

Šećer iz domačinstva, industrijski šećer ili rafinada sastoji se 99,9 % od saharoze. On mora proči stroge kontrole čistoće a može ga se dobiti kao grublji ili finije prerađen proizvod.  Šećer u kockicama je navlažena rafinada koja se preša u kockice i potom ponovo osuši.  Smeđim šećerom naziva se uglavnom svaki šećer smeđe boje.  Smeđi šećer može nastati miješanjem bijelog šećera s melasom ili nastaje kao nus produkt pri proizvodnji šećera. Ljepljiva melasa koja ostaje još na šećeru daje mu smeđu boju i ljepljivu konzistenciju. Demerera i Muscuvado šećer najbitniji su za slađenje kave.

Kaže se da je šećer prijatelj loše kave. Koliko smo kalorije unijeli kad stavimo šećer u kavu?

Koliko smo kalorije unijeli kad stavimo šećer u kavu?

Recimo da pijete dvije kave na dan?

  • U svaku kavu stavite 5 g šećera (To vam je jedna ona mala vrecica u kaficu)?
  • To je tjednom 70 g, mjesečno 280 g i godišnje 3360 g (skoro 3,5 kg) šećera samo uz kavu!
  • kalorija ima 100 g šećera ? 100 g šećera ima 406 kcal.
  • Da bi ponovo potrošili tu količinu kalorija trebali biste 70 min igrati tenis. Znaci trebali  bi godišnje barem oko 40 sati igrati tenis da potrošite kalorije koje ste kroz šećer uz kave konzumirali 🙂

Na kraju je kako svatko pije svoj espresso, njegova ili njezina osobna stvar. Kava treba biti užitak i u njoj možemo uživati samo ako je pijemo onako kako nama najviše paše i kad ne glumimo nešto drugo. Ono što bi svakako trebalo biti pravilo jest da pazimo i na kvalitetu naših sladila kako i na kvalitetu kave.

Kava vs. Espresso

Kava vs. Espresso

Kava i espresso. Ima li ikakve razlike?

Nije li to ista stvar, pitaju se mnogi. Koji konobar ili barista nije čuo barem jednom narudžbu “može jedna kratka kava” ili nešto poput “jedna crna kava!” Pitanje ima li razlike između kave i espressa zvuči na prvu možda banalno, ali imate li vi odmah odgovor na umu? Ako nemate, onda će vam možda ovaj post biti zanimljiv.

Jedno je sigurno – espresso i kava potekli su od iste biljke i samim time imaju istu genetiku ili “recourse”, da tako kažemo. Hoće li zrnce kave kasnije završiti u šalici kao espresso ili kava, to ovisi o daljnjem procesu i obradi. Dakle, govorimo o dva različita napitka.

Espresso je zbog vremenski duljeg prženja probavljiviji. Razlika između prženja kave i espressa upravo je u vremenu. Kao što zrnca za kavu mogu biti gotovo pržena već za oko 13 minuta, tako za espresso može biti potrebno nešto manje od 20 minuta. Razlika se može primijetiti i vizualno, u boji. Espresso je nešto tamniji i sjajniji, dok je kava svjetlija i mat. No, ta formula je, naravno, prilično pojednostavljena jer, primjerice, specialty roasteri svoj espresso mnogo svjetlije prže nego što to rade nama poznatije talijanske espresso mješavine i samim time puno kraće.

Upravo zbog duljeg prženja, kažu u laboratorijima, espresso je probavljiviji za osjetljive želuce zato što sadrži manje kiseline koja se kod prženja s vremenom gubi. Najveća razlika ipak je u pripremi. Espresso se priprema pod visokim pritiskom. Voda prolazi kroz kavu u idealnom slučaju s najmanje 9 bara pritiska i temperaturom između 88 i 94 C. Kod pripreme kave koristimo vodu nešto više temperature, između 92 i 96 C, i radimo bez umjetnog pritiska, najčešće samo gravitacijom, primjerice kod filtriranja. Kod espressa koristimo i znatno finije mljevenu kavu. Razlog je već spomenuto kraće vrijeme pripreme pa i period kontakta vode s kavom (oko 25 sekundi), zbog čega je za espresso potrebna veća površina – dakle, finije mljevena kava. Isto tako, kod espressa dobivamo nešto efikasniju ekstrakciju nego kod pripreme kave. Kod pripreme kave, kontakt vode i kave puno je duži, ovisno o metodi kuhanja i do 6 minuta. Zato kava treba biti dosta grublje mljevena jer nam manja površina kave pomaže da ekstrahiramo manje gorčine.

Suprotno uobičajenom mišljenju, jedan espresso sadrži manje kofeina nego šalica kave.

Lako se prevariti jer nam se šalica filter kave čini kao neka lagana vodica ili nalik čaju. Iako je espresso količinski manji od šalice kave, ljudi imaju osjećaj da je on kao koncentrat kofeina. No, kofein je topiv. Što je kava duže u kontaktu s vodom ili što ekstrakcija duže traje, to se i kofein više oslobađa. Na kraju, svi ćemo vizualno razlikovati espresso od kave. On ima onu poznatu svijetlosmeđu kremu koji svi tako hvale i vole, dok takvu kremu na kavi zbog manjka pritiska nećemo moći napraviti.