Kava bez kofeina nije za preporučiti.
Dosta ljudi traži kavu bez kofeina – trudnice, mame koje doje djecu, stariji ljudi i oni koji se navodno hrane zdravije. Koliko beskofeinska kava zbilja ima smisla ili je možda ipak bolje u nekim slučajevima prestati piti kavu, neka svatko odluči za sebe.
Kod teme kave se sve vrti oko njezinog okusa i arome. Zagovornici kave bez kofeina uvijek iznose dva argumenta.
- Beskofeinska kava je zdravija.
- Kofein nema nikakav utjecaj na okus kave.
Ja osobno sumnjam da je beskofeinska kava zdrava.
Taj prvi argument je teško komentirati. No, ako pogledamo sve analize i ankete zadnjih godina o kavi i zdravlju, nitko ne može tvrditi da kava ima više negativno nego pozitivno djelovanje na naša tijela. Još nisam naišao ni na jedno ozbiljno istraživanje koje dokazuje da je kava nezdrava ili da je pak beskofeinska kava zdravija. Ali statistike, istraživanja i analize, kritički se mogu prihvatiti. Kao u svim poslovima u kojima se novac vrti (poput nafte, farma industrije ili drugih tržišta), glazba svira za onoga tko ju plaća.
Drugi je argument točan, ali besmislen. Problem nije nedostatak kofeina, nego činjenica da se velik dio arome gubi u procesu dekofeinizacije. Postat će jasnije kada objasnim što se točno događa u tom procesu.
Za EU vrijedi da se beskofeinskom kavom smije zvati samo ona kava koja ima maksimalno 0,1 % kofeina.
Postoje dvije glavne metode dekofeinizacije.
Prva je takozvana direktna metoda: Zrna kave namoče se u vruću vodu kojoj se doda diklorometan ili etil acetat. Riječ je o oštrim kemikalijama. Diklorometan je štetan za zdravlje, sumnja se čak i da je kancerogen. Kemikalije se nakon procesa odlijevaju i imaju vrelište na oko 39,8 Celzijevih stupnjeva, tako da nakon prženja ne ostaje ništa. Diklorometan se inače koristi za skidanje lakova i sl., dakle, možemo ga pronaći u svakom Bauhausu ili sličnoj trgovini, a zna se koristiti i kao sredstvo za hlađenje u rashladnim agregatima. Nakon tog procesa zrna idu na sušenje i potom na prženje. Fino!! Ili nije?! Direktna metoda je, naravno, jeftinija i vrši se s mnogo kemikalija.
Druga je metoda takozvani Swiss Water Process: Tu je metodu izumila i patentirala tvrtka Swiss Water Decaffeinated Coffee. Sirova se zrna namoče u vruću vodu i time predaju sva svoja svojstva vodi. Naravno kofein, ali i arome. Tu aromatiziranu vodu (green coffee extract – GCE) se potom pušta kroz filter aktivnog ugljena koji uklanja sve kofeinske molekule. U tu se vodu dodaju nova zelena zrna i proces se ponavlja. Sada se još samo kofein ekstrahira jer je voda već nakupila ostale molekule kave. To se ponavlja tako dugo dok zrna ne postanu 99,9 % bezkofeinska. Ta je metoda prilično zahtjevna i skupa, troši se puno kave, kofein je izgubljen i ne može ga se izdvojeno koristiti kao u direktnoj metodi, no koliko arome ostaje u kavi možete sada sami zamisliti. Postoji još nekoliko metoda kojima je zapravo zajednička kemija. Tomu se više nema što dodati, slika je otprilike zacrtana – na vama je da odlučite!
Još uvijek mislite da je beskofeinska kava bolji izbor? Po mojem je onda bolje uopće ne piti kavu ili kvalitetnu Arabicu čiji je udio kofeina manji.