Kava je željni objekt spekulacije na burzi.
Cijena kave ne ovisi samo o svjetskom utršku. Važnije su postale globalne ekonomske igre. Ljudi koji žive od uzgoja kave najčešće tu igru ne mogu shvatiti niti predvidjeti.
Što razlikuje kavu od nafte? Na prvi pogled sve! Na jednoj strani namirnica, uzbudljiva, plemenita, aromatična. Užitak kojega bismo se mogli odreći, ali ne želimo. Na drugoj strani pogonsko gorivo: otrovno, ružno, smrdljivo. Sredstvo naše industrije kojega bismo se željeli odreći, ali ne možemo.
Znači, kava i nafta nemaju ništa zajedničkog?
Iz perspektive brokera sirovine to je potpuno ista stvar. Za njega nema razlike kupuje li 1000 kg brazilske kave ili 1000 barela nafte iz Arapskih Emirata. Kava je samo jedna od brojnih sirovina na globalnom tržištu. To moramo znati želimo li saznati zašto cijene u svjetskim trgovinama za jednu kilu Arabike ili mljevene Robuste u regalima rastu ili padaju.
Problem je uska povezanost svjetskih trzišta. Nedavno je cijena kave pratila ritam utrška. Kada je Kolumbija bila poplavljena cijena je rasla, ako je pak vrijeme u Vijetnamu bilo jako pogodno i berba bolja od očekivanog onda je cijena pala. Jednostavna igra od ponude i potražnje, lako za procijeniti, svi su na tržištu znali na čemu su. No, danas pak ne kupuju na tržištu kavu samo oni koji ju žele i preraditi. Velik dio svjetskog tržišta od godišnjih gotovo 8 milijuna tona kave u rukama je „Investment“ banaka, „Hedgefondovima“ i drugim spekulantima. Žele li oni kupiti ili prodati ne ovisi samo o uspjehu berbe ili njezine kvalitete. Isto tako, postali su važnima faktori koji nemaju veze s kavom.
Uzrok toga je, kao i što je često slučaj, financijska svjetska kriza. U doba niskih kamata i padajućih dionica, slobodni kapital investitora u potrazi je za novim mogućnostima ulaganja pronašla sirovine poput kave. Već godinama potražnja rastućih sila poput Indije, Kine i Brazila znači debelu „renditu“ i spas od sljedećeg financijskog pada. Sve više nastaju i novi fondovi koji investiraju u svjetske sirovine pa tako i u kavu. Po nekim je procjenama uloženo i do 800 milijardi dolara u tržište mineralnih i poljoprivrednih sirovina. Početkom ovog tisuljeća bilo je to još 5 milijardi dolara.
Za padanje i porast cijene često je odgovorno i mnogo govorkanja.
Koliko kave, kakaa ili bakra se proizvodilo u pojedinačnim zemljama zapravo nitko točno i ne zna. Tako su informacije onih koji su blizu izvoru jako cijenjene. Tim više govorkanje dobiva na težini jer je plasiranje krivih informacija dio igre za svjetske igrače. Tako i utjecaj politike igra ulogu. Kada na primjer talijanskoj vladi prijeti usred Euro-krize da će potonuti zbog novih paketa štednje, onda mnogi ulagači povuku novac s tog tržišta i ulože ga u tržište kave.
U ovom konfuznom okruženju ima naravno puno mjesta za spekulante koji pomoći računalnih sustava prate trendove tržišta. Tržište kave obožavaju jer cijene jako variraju i u jednom trenutku tržišna ponuda zna dosta stagnirati. Na primjer kada se skladišta u zemljama proizvodnje i konzumenata prazne, onda je to odličan trenutak za spekulacije. U brokerskom žargonu to znači da trgovac ide “long”. On naručuje kavu po niskoj dnevnoj cijeni, ali dogovori da mu se roba tek kasnije isporuči – onda kada misli da će cijena porasti i kada će je s velikim dobitkom prodati. Ali i s padajućim se cijenama može zaraditi mnogo novca. U tom slučaju trgovac ide “short”. On prodaje u tom slučaju kavu po aktualnoj dnevnoj cijeni koju još uopće nema, ali dogovor je da će ju kasnije isporučiti – naravno, nada se u trenutku kada će cijena kave pasti. U takvoj igri lako nastaje balon. Kada veći broj trgovaca misli da će sirovina poskupiti, onda počnu kupovati i tako mogu uzrokovati njezino daljnje smanjenje ponude i rast cijene. Novi se kupci priključuju jer misle da i za njih još ima mjesta i cijene sve brže rastu. Sve tako dok se više ne nađu kupci za totalno preskupu sirovinu i trgovci ostanu sjediti na svojoj robi. Tada cijene drastično padaju.
Tako u Europi možemo pratiti već godinu dana kako u regalima trgovina cijena kave raste. Sada je naravno uz svu kritiku prema spekulantima lako pokazati prstom na njih i kriviti ih za sve. No, ne smijemo zaboraviti da u mnogim državama kao što su Njemačka, Francuska i državni fondovi koji su zaduženi za mirovine ili osiguranja zarade tu svoj novac. I isto tako ne smijemo zaboraviti da je velik dio cijene kave porez i trošarina i po tome je na kraju kava također slična nafti.