Beduini – legendarni trgovci, stočari, ali i kavopije
Danas još uvijek mnogi Beduini žive život nomada. Beduini arapskog porijekla žive uglavnom od stočarstva, dromedara, ovaca i koza. Vlastitu državu nemaju, oni prolaze velike dijelove Sahare tražeći pašnjake za stoku. Od sirijske pustinje, arapskog poluotoka, poznaju Saharu kao svoj džep, odmaraju se na sinajskom poluotoku, dolaze do izraelskog Negeva ili se znaju skrivati u regiji Wa dirum Jordanija. Tko nije gledao “Lawrence of Arabia” i tko ne bi romantizirao Beduine? Istiniti život beduina danas je sigurno daleko od romantike.
U Sinaju Beduini žive od turizma koji je kod mnogih “globetrotrottera” ovog svijeta poznat zbog velike gostoljubivosti. U njihovim kampovima, na primjer u Nuweibu ili Dahabu, može se živjeti s njima i uživati u njihovim ritualima i upoznati se s njihovom tradicijama.
Još uvijek je jedno od njihovih najfascinantnijih rituala ceremonija kuhanje kave zvana “jaha”. Cijela procedura je pogotovo važan dio prilikom ugošćivanja važnih posjetitelja u njihovim velikim, crnim pamučnim šatorima.
Kava je Beduinima sveta!
Ona je sinonim za gostoljubivost i bogatstvo. Prije se ceremonija uglavnom odvijala uz trgovanje robom i stokom.
Dan Beduina obično počinje pripremanjem svega za kuhanje kave u zoru. Zapravo, nije ni kod nas puno drugačije, prvo što radimo ujutro je uključivanje espresso aparata ili pristavljanje vode da zakuha. Razlika je samo da Beduini nemaju struju niti vodu iz pipe, tako da pripreme traju malo duže. Dakle, na mjestu u šatoru, rezervirano za goste, pokriveno s pijeskom i tepisima, priprema se kava. Voda se u karafi ukopa u vrući pijesak da se već grije, dok se zelena zrna arabike prže na otvorenoj vatri. Kavu i zeleni kardamon se potom u drvenom mužeru zdrobi skroz dok ne ostane samo prah. Mješavinu kave i kardamona potom se ubaci u kipuću vodu i tamo se kuha 6 do 7 sati.
Podsjeća me to na kuhanje kave na kaubojski način. Ti su Beduini zapadnih stepa čak ubacili cijela ili jako grubo zdrobljena zrna u vodu i također kuhali taj umak satima. To je bilo nepitko. Nakon toga ste jednostavno morali ići dalje tjerati stoku.
No, arapski su Beduini ipak bili tate mate za kavu. Kao kod svake ceremonije, i tu je svaki korak kao i svaki potez važan i prenosi se od oca na sina, od generacije u generaciju. Majstor ceremonije treba biti strpljiv i koncentriran. Pred kraj se kavu još jednom zalije s vodom i dodaje još nešto od mješavine kave i kardamona. Prije serviranja kavu se prelije u arapsku karafu za kavu.
Stojeći, majstor ceremonije i gazda kuće (šatora) serviraju svojim gostima koji sjede kavu. Počevši od najstarijeg do najmlađega, sve u smjeru sata. Etiketa traži da se šalice jedna u drugoj drže u lijevoj ruci, dok s desnom rukom iz karafe majstor puni šalice. Također, kavu se smije piti samo s desnom rukom jer se lijeva smatra nečistom i služi osobnoj higijeni.
Kavu se onda bez šečera pije u tri runde.
To je opet jako slično etiopskoj ceremoniji. Zanimljivo bi bilo doznati ima li tome razloga. Dakle, prva runda simbolizira gostoljubivost i želju za mir. Druga služi kao pozdrav novim gostima i da spriječi moguće konflikte, treća je za zadovoljstvo i prijateljstvo. Nakon ceremonije slobodno svi mogu piti još kave koliko žele. Tako dugo dok gost uz vrtnju šalice između prstiju ne signalizira da više ne želi kavu. Još dan-danas Beduini pjevaju stare pjesme dok vrše ceremoniju i pripremaju kavu, takozvani al-Huda repertuar koji se temelji na Kuranu i koji se već pjevao na dugim putovanjima karavane.
Svaka im čast kako su svoju tradiciju zadržali do dan-danas. Naravno, njihov se način života i nije previše promijenio, no ipak bi bilo lijepo da se naša kultura kave ne gubi potpuno, velike povijesne kavane su već nestale, društveni život se promijenio, ali imamo i mi svoju tradicionalnu kavu.