Etiopija nije samo domovina Coffea arabike, najvjerojatnije je to i zemlja u kojoj je otkriveno kuhanje kave.
Na tu su činjenicu Etiopljani ponosni i bio bi grijeh pričati o kuhanju kave, jer se tu celebrira sama priprema kave. Priprema je ovdje stvar žena. U Etiopiji je ne zamislivo gostima ne pripremiti kavu. To bi bio znak velike negostoljubivosti. No ipak, jedan od najčešćih razloga za ceremoniju je rješavanje problema i nesporazuma. Probleme rješavaju žene, jedna drugu zovu na kavu kako bi se rješio određeni konflikt. Ceremonija je moćna kao i kava koja bi trebala vratiti mir.
Najvjerojatnije bi etiopijska kava najvećem broju nas espresso-konzumenata bila nepitka. Tomu je više razloga. Jedan je razlog loša kvaliteta kave. Na lokalnoj se tržnici mogu naći samo zrna koja nisu prošla kriterije za izvoz. Dobra zrna se preko luke u Dibouti šalju do nas, dok ostatak ostaje za domaće. Na tržnici se nalazi samo sirova (zelena) kava koju možemo kupiti. No tu se baš i ne može pričati o zelenoj kavi jer je riječ o više crvenkastim, već prezrelim zrnima, smeđim polupljesnivim zrnima, zrnima s rupicama od insekata, crnima, slomljenima i vlažnog mirisa.
Zrna se doma prže na metalnim pločama preko otvorene vatre. Da bi spasile što se može spasiti, žene zrna prvo peru i raspoređuju na metalne ploče ili stavljaju u limenku s ručkom. Sve te metalne ploče i limenke služe kao posuđe za prženje. Stavljaju se na malu peć punjenu drvenim ugljenom pred koju žene sjedaju na jedan mali stolčić. Štapom miješaju zrna tako dugo dok sva ne budu ujednačeno spržena. Ako su zrna jako različite veličine i oblika, takav je rezultat i nakon prženja. Čitav je spektar boja; od najsvjetlijih do najtamnijih, izgorenih.
Zdrobiti, preliti i kuhati
Nakon prženja, zrna se moraju pripremiti za kuhanje. Mlinca nema. Zrna se daju u mužar te ručno drobe dok ne postanu prah. U isto se vrijeme kuha voda u tradicionalnom posuđu „Jebanna“. Čim voda zakuha, „Jebanna“ se puni kavom preko svog otvora. Ovisno o tome tko kuha kavu, treba je pustiti da se u „Jabanni“ digne do tri puta. Dok se kava prži i kuha, možete samo zamisliti koliko se sve to dimi! U zraku se miješaju mirisi zapečene kave, ugljena, ali i miris tamjana koji se dodaje kako bi simbolizirao važnost ceremonije. Sada je vrijeme za ispijanje prve šalice: crnu, sa šećerom, sa soli, sa začinima (kardamon, klinčić itd.) ili s malo putra. Etiopljani vole piti kavu na različite načine. Prva šalica – tri su obavezne – je samo za gušt. Druga je šalica, ako je ceremonija pripremljena za nekakav takav razlog, za rješavanje konflikta ili problema. Treća je šalica za blagoslov svih prisutnih gostiju. Uz svaku se rundu gostima nudi popcorn ili „Kollo“, u hrvatskom poznatiji kao kokice, odnosno prženi kukuruz.
Ono najvažnije u ceremoniji je društveni aspekt, a ne toliko dobra kava. Dok se kava priprema i dok se ispija, bez prestanka se razgovara i diskutira. Cijela ta procedura je vremenski jako intenzivna i ljudi u Etiopiji si ipak još uvijek priušte vrijeme za kavu – iako se u posljednje vrijeme u Addis Abebi, glavnome gradu Etiopije, može i pojedinačno vidjeti nekoga sa šalicom instant kave u ruci.
Moglo bi se dobiti dojam da je biti farmer kave romantićni naćin života. U glavnom farmeri po cijelom svijetu jako skromno žive, puno i teško rade i neki čak jedva preživljavaju dok industrija kave raste.