Tag: metode & priprema

Brewlution!

Brewlution!

“Drip, drip…”

Već se mnogo puta zadnjih godina filter kavi predvidio kraj upotrebe u našim kućama. Interes za espresso konkurenciju širio se prebrzo i moćno. Usprkos svim skepticima “brewing metode” danas postoji sve više i više ljubitelja. Vraća se ručno filtriranje u naše kuhinje.

Melitta Bentz nije baš voljela soc u šalici. Voljela je eksperimentirati i tako je jednostavno uzela stari mesingani lončić, probušila nekoliko rupica i pokrila komadićem bugačice koji je držao soc izvan šalice. Godine 1908. tako je izumila filter kavu i time jedan od najpopularnijih načina pripreme kave. Metoda se temelji na metodi prelijevanje kave vrućom vodom u intervalima. Osvajanjem ugostiteljskog svijeta espressom i cappuccinom činilo se da nema više opravdanja za ručne filtere. No, u zadnje se vrijeme se širi vijest da se raznim metodama pored espressa mogu pripremiti odlične šalice kave – pretpostavljeno je da imamo dobra zrna. Osim toga je i povoljnije, sve metode koje ćemo vam predstaviti, zajedno ne koštaju koliko jedan espresso aparat srednje klase.

Ne preferiramo nijednu metodu (dobro, nije istina, imamo favorite), jer sve imaju svoje prednosti i mane i zanimljivo je međusobno uspoređivati razne metode.

Melitta ručni filter ili Hario V60

Ručni filteri su već dugo poznati i dokazali su se kao dobri i jednostavni. Najbolje je koristiti porculanski filter jer je taj neutralan za okus i bolje sačuva toplinu. S vrućom se vodom filter ugrije i ispere papirnati filter. Onda se dodaje kava u filter i prelijeva prvim valom vode. Nakon toga se pričeka trenutak s čime kavi dajemo vrijeme da nabubri. Onda polako i kontinuirano dodajemo val za valom. U najboljem slučaju procedura traje tri do četiri minute kada je sva voda prošla filter. Ako to nije slučaj, pomaže regulacija u postepenom mljevenju, no točna regulacija vremenskog intervala ekstrakcije s ovom metodom nije moguća. Papir ne isfiltrira samo mljevenu kavu nego i puno ulja kave. Rezultat u šalici je zbog toga bistra i u tijelu jako lagana kava koja i škrtari kiselinama.
Ručni filteri su vrlo jednostavni za upotrebu i brzo se očiste. Kompleksne arome ne mogu se očekivati.

French Press

Kako ime daje naslutiti, ova metoda najvjerojatnije dolazi iz Francuske. Ipak i kod nas french press nije samo u krugu frankofila pronašla svoje ljubitelje. Kanta se ugrije vrućom vodom i dodaje grubo mljevena kava. Zatim se nalije voda i promiješa. Nakon tri do četiri minute može se fino stisnuti sito do dna kante. Prednost ove metode je da su voda i kava stalno u kontaktu i tako možemo i prilagođavati vrijeme ekstrakcije. Dalje svi sastojci i arome prelaze u šalicu. No, zbog toga uvijek ostaje jedan sloj soca u loncu i zbog toga uvijek ostaje lagani prašinasti osjećaj u ustima. Nakon pripreme moramo kavu pretočiti u drugu karafu kako kava ne bi dalje ekstrahirala u french pressu i tako s vremenom postala gorka (vrijedi pogotovo za velike french presse s kojima možemo kuhati više šalica). Što se tiče okus kave iz french pressa, ona je harmonična i puna nuance, zbog ulja je tijelo i osjećaj u ustima teži i bogatiji. Arome kave se jako dobro razvijaju.

Walkuere Karlsbader Kanne

Ovaj porculanski kavnik već je više od 100 godina na tržištu, dok je u našim krajevima gotovo nepoznat. Mnogim ljubiteljima kave je on non plus ultra što se tiče pripreme kave. Optički podsjeća na nešto što bismo mogli pronaći samo kod bake u vitrini. Prednost ove metode je što je vrč i filter od porculana, tako da ne postoji ništa što bi moglo spriječiti arome da stignu u šalicu i ništa što bi moglo imati utjecaj na njihov okus. Kavnik se sastoji od tri dijela. U sredinu stavimo jako grubo mljevenu kavu da se fini filter ne bi zaštopao. Nakon toga postavimo razdjelnik za vodu i dodajemo jako polako i kontinuirano val za valom vode u taj gornji dio. Najbolje to radimo s velikom žlicom dok je sva voda procurila. Ovoj je metodi potrebno puno vremena i strpljenja i zato nije preporučljivo za brzu jutarnju kavu. Ovo je nešto za goste. Rezultat su izbalansirane i harmonične arome.

Aeropress

Aeropress je prije šest godina izumljena u Americi i kod nas je već okupila dosta fanova. O njoj smo već par puta pisali i nije tajna da je to naš favorit. Metoda je apsolutno jednostavna. U jedan klip kojega na dnu zatvorimo papirnatim filterom dodajemo kavu i nalijemo vruću vodu. Onda pritiskom cilindra pritisnemo vodu kroz kavu. Po principu Aeropressa spaja metodu kuhanje kave u valovima i pod pritiskom. Plastični korpus Aeropressa valjda ne bude dobio neku nagradu za dizajn, ali što se tiče okusa i arome Aeropress ima sve adute na svojoj strani. Zbog papirnatog filtera tijelo je više lagano, ali s velikim spektrom arome.

Lets brew!

fino, finije još finije…

fino, finije još finije…

Stupanj smljevene kave ima u odnosu na metodu kuhanja veliki utjecaj na rezultat u šalici.

Krivi stupanj mljevenja može brzo voditi do pre duge ili kratke ekstrakcije i može tako dobru kavu na kraju uništiti ili pretvoriti u neinteresantnu. Kod preduge ekstrakcije se previše tvari iz kave oslobodi, krajnji rezultat je prejak u svom intenzitetu i sadrži previše supstancije koje se nisu trebale u toj količini osloboditi. Kod jednog espresso se takva preduga ekstrakcija pokazuje skroz jako tamno uz rub crnu kremu. Espresso je onda jako gorki, možda izgoren, prouzročeno dodatno uz možda još tamno prženu kavu. U kombinaciji s prevrućom glavom na aparatu (koja nije “flushed”) se taj efekt još uveća. Prekratka ekstrakcija vodi do jako tanke, plitke i neinteresantne šalice. Tako i jako dobra kava puna arome gubi puno svojih svojstva. Prekratko ekstrahiranoj kavi i pogotovo espressu fali na tijelu, krema je svjetlija i tanka ili je uopće nema.

Ekstrakcija ovisi o izabranom stupnju mljevenja i iz kojega rezultira kontakt površine kave s vodom. Što je kava finije smljevena to je veća njezina površina i tako je u jednom vremenskom intervalu moguće osloboditi više tvari. Vremenski interval tako igra važnu ulogu, jer suma svih oslobođenih tvari nastaje iz kombinacije površine kave i vremenskog intervala.

Što to sada znači za kuhanje kave?

U šalici kave želimo samo “dobre stvari”, uključujući arome. “Loše stvari” želimo naravno što manje u šalici, kao gorčine na primjer. Kod ekstrakcije se srećom prvo one “dobre stvari” oslobode, one loše se sporije oslobađaju. U pripremi kave pokušamo onda vrijeme kontakta vode s kavom tako optimirati da se dobre stvari oslobode a loše stigne što manje u šalicu.

Ovisno o metodi kuhanja kave varira vremenski kontakt vode s kavom i iz toga rezultira da moramo stupanj mljevenja prilagoditi biranoj metodi kuhanja. Na primjer kod filter kave je interval ekstrakcije puno duži nego kod pripreme espressa.

Tako da za filter kavu is poznatih automata biramo grubi stupanj mljevenja (manja površina), jer je interval kontakta jako dugi.

I kod French Pressa je kava više minuta u kontaktu s vodom tako da i za tu metodu treba grublje mljeti kavu.

Malo grublje do srednje grublje biramo stupanj i za ručne filtere poput Melitta/Hario, Cemex / Drip Pot ili Karlsbader metodu.

Kod Aeropressa imamo opet veliki izbor ili mogućnost eksperimentiranja vremenskog intervala kontakta vode s kavom, temperaturom i stupnju mljevenja na kraju. Između fino (kontakt 20-30 sekundi) i grubo (kontakt 3 do 4 minute) može se sve isprobati.

Fini stupanj mljevenja biramo za espresso, jer je vrijeme kontakta vode s kavom jako kratko.

Jako fini stupanj, skoro prah biramo za tursku kavu u džezvi.

Jasno je da su definicije fino i grubo i sve što je između relativno neprecizno i tako ova mala skica samo okvirno daje sliku početniku gdje se i s kojom metodom nalazi na toj svojoj skali mljevenja jer u stvari vrijedi da fiksnog parametra nema i da moramo isprobavati. Moramo napomenuti da nije lako naći pravi stupanj mljevenja na espresso aparatu. Fino u tom kontekstu nije dovoljna definicija jer priprema espressa ovisi o puno parametara kao što su temperatura vode, pritisak voda i kave. Pravi “fini” stupanj je tako samo uz direktno isprobavanje moguće. Ostavite za početak sve ostale varijable konstantne uključujući vrijeme ekstrakcije i mijenjajte samo stupanj mljevenja. Na žalost, priprema espressa nema čvrstu ili jednu jedinu postavku na mlincu. Stupanj mljevenja je jako ovisan od aktualne temperature, vlažnosti i sviježine kave. Svježe pržena kava se opet drugačije ponaša nego kave iz regala. Tako da mlinac moramo možda više puta na dan malo regulirati.

Kako vidimo mljevenje je jako kompleksno i oni mlinci sa propeler noževima koje nađemo u kućanstvu apsolutno nisu podobni za mljevenje kave jer taj propeler ne može jednako mljeti nego on rastrga kavu. Rezultat je da za bilo koju metodu osim filter kave iz aparate možda, kavu ne mozemo pripremiti za pravu ekstrakciju. Sigurno ne budemo za domaću kuhinju kupili profi mlinac za 1000 ili više eura, no ima odličnih alternativa kao naprimjer is naše ponude Hario Mlinac.

Kapsule & Co

Kapsule & Co

Kapsule, Pads, Automat, Espresso aparat…???

Današnji potrošač kave pored filter kave ili kod nas turske sve češće poželi pripremiti espresso, cappuccino ili Latte Macchiato u vlastitoj kuhinji. Dobru kavu ili espresso, gledamo li na ponudu tržišta, možemo pripremiti raznim aparatima i sustavima. Danas postoji ogroman izbor aparata za kavu. Pored starog i jednostavnog filter automata s papirnatim filterima za 150-ak kuna možemo birati između sustava na “pads” ili “kapsule”, espresso aparata ili onim automatskim aparatima koji recimo sve sami odrade, a stoje daleko iznad 7000 kuna.

No, svaki sustav ima svoje mane i prednosti. Mnogi zainteresirani kupci nisu sigurni koji bi sustav bio pravi za njihove potrebe. Tržište aparata za kavu je borilište i svaka nam tvrtka govori da je njihov sustav najbolji, tako da je prosječnom kupcu vrlo teško odlučiti. U sljedećem vam tekstu pokušavamo malo objasniti razlike.

“pad” sistema
Ove se aparate svaki put napuni porcijom mljevene kave pakirane u filterpapir. Oni na pritisak gumba proizvode jednu ili dvije šalice espresso ili mliječnog napitka. Aparati su u odnosu na ostale jako jeftini i jako jednostavni, brzi i lako upotrebljivi. Glavna je mana da morate kupiti uglavnom uvijek iste pads koji odgovaraju vašem aparatu.
“kapsule”
Druga varijanta su sustavi na kapsule, kao Tassimo, Cafissimo, Dolce Gusto ili naravno Nespresso s raznim aparatima u više varijacija, a i s različitim cijenama. Iza toga stoje uglavnom koorporacije velikih giganata kave i tehničkih tvrtaka. I ovi su aparati vrlo jednostavni za upotrebu i također vezani za kapsule tog sustava. Cijene kapsule kreću se između 1,5 i 3 kune, što znači da su dosta skupe gledamo li dugoročno i uspoređujući s kavom u zrnu.
“Full” automati
Sljedeća su kategorija takozvani automatski aparati. Oni mogu samljeti svježu kavu, zagrijati vodu i proizvesti espresso i ostale napitke pritiskom gumba. Takvi aparati imaju visoku kupovnu cijenu, ali nude i veći komfor. Jer, i pjenjenje mlijeka i pravi omjeri idu automatski. Sami trošak kave je dugo gledajući jeftiniji jer se koristi kava u zrnu.

Espresso aparati
Klasika i za mnoge jedina prava alternativa su espresso aparati kakve znamo iz ugostiteljskog poslovanja.

Što može kroz automatski aparat?

Takav automat je univerzalni potpuno automatizirani stroj koji uz veliki pritisak zna pripremit razne napitke. Imate ih sa svakakvim đinđama poput skenera za otisak prsta ili snimačem glasa kako bi aparat mogao prepoznati vas i vaše želje. Uglavnom ti aparati ističu razne inovativne funkcije koje u krajnosti nemaju veze s kvalitetom kave i koje u konačnici ulaze u cijenu tih strojeva. No, ipak su automati uglavnom bolje i kvalitetnije izrađeni nego njihovi jeftiniji konkurenti na kapsule ili pads. Za obožavatelje mliječnih napitaka takvi su automati sigurno olakšanje. Gotovo svi automati danas imaju ugrađeni mlinac, što je sigurno prednost prema kapsulama i padovima što se tiče svježine kave, dapače možete isprobati razne kave, a da niste vezani za kavu jednog proizvođača. Dalje se skoro svi proizvođači trude da ugrade što bolji sustav automatskog čišćenja. Tu ipak treba biti oprezan i dati svoj aparat u određenim intervalima na servis.

Zaključak je da ovakvi automati jesu za ljude koji vole piti razne napitke kave i kojima su dizajn i razne funkcije važnije od kontrole nad aparatom, slično korisnicima iPhona.

Kava u kapsulama

Priprema kave s aparatima na kapsule je valjda najjednostavnija metoda. Korisnik treba samo napuniti spremnik za vodu i ubaciti jednu kapsulu u svoje ležište. Sa zatvaranjem tog ležišta kapsule se automatski otvore za kuhanje. Nakon pokretanja procesa kuhanja gumbom, voda se u aparatu zagrije i time uz pritisak prolazi kapsulu i naravno šalicu. Cijeli proces ne traje duže nego kod automata i osjetljivo je brže nego filter aparati. Čišćenje je također jednostavno, samo nekoliko dijelova je rastavljivo, dok se kapsule bacaju u smeće. Da vam kamenac ne uništi aparat, koristite filtriranu ili flaširanu vodu.
U međuvremenu je gotovo svaki proizvođač izumio svoj sustav na kapsule. Korištenje neke druge kapsule, a ne one istog proizvođača nije moguće. Vezani ste za jednog proizvođača i njegovu kavu. Neki proizvođači nude više vrsta kapsula i čak do 30 raznih, ali ograničenje ostaje. Prednost takvog sustava su znači razne kapsule s raznim kavama, aromama i okusima. Uzmimo u obzir da smo desetljećima pili isključivo tursku kavu. Aparati su vrlo jednostavi i laki za čišćenje. Napitci se direktno proizvode. Porcionirana kava i relativno niska cijena aparata (već od 350 kn). Mana je da ste vezani za jedan sustav time da je cijena kapsule prema svježoj kavi skuplja. Također, ljudima prilično smeta da su kapsule pretežno aluminijske i da njihovo bacanje u smeće nije baš ekološko.
Za koga je takav aparat preporučljiv? Za one koji piju jednu, dvije kave na dan i to uglavnom u jutro kada nemaju baš puno vremena prije posla.

Alternativno postoje aparati koji koriste pads. Svaka je porcija kave pakirana u filterpapir. Aparati rade uglavnom na isti princip kao i na kapsule. No, “Stiftung Warentest” je u velikom testiranju zaključila da pad sustavi nisu tako dobri kao sustavi na kapsule, što se tiče okusa, kako god oni to testirali. No, možda je razlog sličan onome kako nije za preporučiti pads koristiti u espresso aparatima. Mnogi ugostitelji na svojim aparatima koriste pads za beskofeinsku kavu. Tako zvani E.S.E. sistem (easy serving espresso, nešto poput open source standardiziranih porcija za ugostitelje), koji niti s specijalnim filterima nisu za preporučiti. Tada se jedan pad ubaci u portafilter (ručku na aparatu) i radi sve kao uvijek. Uglavnom se onda pojavi slični problem “channelingu” da voda uz pritisak procuri samo uz rub. A općenito opet nam smeta to standardizirano!

Na poslijetku još nekoliko stvari na što morate misliti prije kupnje automatskih aparata, aparata na kapsule ili pads.
U reklamama ne televiziji sve uvijek izgleda jednostavno, dobro i praktično ili, moderno rečeno, kul i fancy. No, televizija za osjetila još nije izumljena. Vjerujemo li proizvođačima, u aparatima bi trebala biti skrivena vrhunska tehnologija. U testu “Stiftung Warentesta” (2009. godine) od 11 testiranih aparata  ih je 9 uspjelo dobiti ocjenu ekvivalentnu našoj 3,5. Od mliječnih napitaka ipak ne smijemo previše očekivati.

Neke velike mane nisu mogli otkriti, ali dosta je sitnih pogrešaka koje mogu umanjiti užitak poput glasnih zvukova prilikom kuhanja vode, paljenja pumpe, ipak nekada dugi intervali čekanja, kapsule koje zaštekaju i ne daju se izvaditi, spremnici za vodu koji znaju puknuti jer su od tanke plastike. Često voda i dalje kaplje nakon kuhanja, a kava i mlijeko špricaju posvuda.

No, ostaje još samo espresso aparat. Da se razumijemo, puno čišća nije ni ova klasična metoda. Kava posvuda – mljevena. Mlijeko i ovdje zna špricati. No ipak, velika je razlika jer znate da ste vi sve zmazali i da je uz ovu metodu potrebno i očistiti sve oko sebe. Prednosti su da ako ste muškarac i voljeli ste igračke imate izvrsnu priliku igrati se i dalje, samo s malo skupljom igračkom. Sve morate sami podesiti. Morate učiti isprobavanjem. No, niste ni sa čim ograničeni. Možete isprobavati sve kave i kad ćete doći do toga da vam kava odgovara, krenete ispočetka.
Za koga nije ova metoda? Za sve one koje nemaju volje, strpljenja i vremena i one kojih kava sama po sebi baš i ne zanima i puno ili drugačije svi oni koji su kupili jedan od onih gore navedenih aparata.

Rodio se espresso aparat!

Rodio se espresso aparat!

Kratka povijest espresso aparata.

Složili smo malu vremensku liniju prema kojoj možemo vidjeti kako se espresso aparat razvijao.

Do kraja 19. stoljeća kava se pila u kavanama, isključivo metodom perkolacije. Dakle, kavu se umiješalo u vodu i skuhalo. Priprema je trajala više minuta, pogotovo ako je trebalo skuhati kave za više gostiju. Krajem 19. stoljeća izumljena su parna postrojenja koja su promijenila sva područja života pa tako i svijet pripreme kave.

Počelo se eksperimentirati s bržim metodama pripreme kave jer je i sve više ljudi počelo dolaziti u kavane.Gospodin MORIONDO izumio je prvi aparat koji je u velikom loncu kuhao vodu i pod pritiskom pare istisnuo vodu kroz mljevenu kavu. Tadašnji je problem bio da se na taj način moglo skuhati samo veliku količinu kave. Talijanski je inženjer Luigi BEZZERA složio, na bazi i principu kakvog je izumio Moriondo, aparat koji je s vodom i parnim pritiskom omogućio kuhanje šalicu po šalicu. Godine 1901. Bezzera je patentirao svoj model pod imenom “Tipo Gigante” u Milanu. Aparat je izgledao kao veliki okomiti metalni stup na kojemu su montirane pipe. Time je rođen prvi aparat na pritisak.

Godine 1904. Desiderio PAVONI je kupio patent svoga prijatelja Bezzera i složio model “Ideale”. Zbog velikog uspjeha tih prvih aparata i drugi su proizvođači i inženjeri počeli s proizvodnjom svojih aparata. Jedna od prvih tvrtki bila je VICTORIA ARDUINO. Svim tadašnjim modelima bilo je zajedničko da proizvode provrelu vodu i da kava uvijek ima okus prženoga. Sljedećih 35 godina pokušali su svi inženjeri svijeta kave ispraviti taj problem. U toj dobi, između 1920. i 1940. godine osnovane su mnoge tvrtke koje su nam poznate i dan danas: La San Marco, La Marzocco, Universal i druge.

U 1934. godini razvio je Francesco ILLY prvi aparat s automatskim regulatorom vode i porastom pare kroz komprimirani zrak. No, ipak je tek uspio CREMONESI 1938. godine napraviti aparat za veliko tržište koji je reducirao problem prevrele vode. Taj je aparat od 1946. godine nadalje proizvodio Achille GAGGIA. Porast pritiska u njegovim se aparatima mehanički stvorio uz pomoć jedne velike čelične spirale koja je nakon natezanja pomoću jedne ručke kontinuirani pritisak od 10 bara pritiskala kroz kavu.

Sljedećoj senzaciji nije dugo trebalo pa je tako prvi horizontalni lonac bio ugrađen u aparat “Marus” 1939. godine u okvirima tvrtke La Marzocco.

Godine 1947. postavljen je sljedeći miljokaz. GAGGIA je dobio patent za jedan okomito ugrađen pritisni klip, podupiran u svojoj funkciji od velike spirale preko ručke koji stvara potrebni pritisak za ekstrakciju kave i to nakon što je već iste godine dobio patent za jedan mali lonac u kojem su voda i para razdvojeni. Takozvane “Leva” mašine su rođene, a s njima i prva “Crema” na kavi (espresso). Iročno je da su u to vrijeme ugostitelji stavljali znakove u svoje izloge “caffe Crema di caffe naturale”, jer su se gosti čudili kremi (odnosno pjeni) i mislili da ih se vara s dodavanjem nečeg nepoznatog.

No, jednu godinu kasnije, inženjer Ernesto VALENTO koji proizvodi aparate za GAGGIA-u po njihovom patentu, počeo je istovremeno izlaziti na tržište s vlastitom proizvodnjom. S aparatom pod imenom “Mercurio” počela je tvrtka FAEMA igrati svoju ulogu u svijetu espresso aparata. Nakon što se 1952. godine Valente razišao od Gaggije i dalje proizvodi aparate pod imenom tvrtke FAEMA. Dok Gaggia dalje sam proizvodi aparate i prodaje. Iz Gaggije je izišao prvi aparat koncipiran za kućanstvo pod nazivom “Gilda”.

Onda konačno 1961. godine Valente je izumio “Faemu E61”, prototip modernog espresso aparata.
Pritisak je stvoren električnom pumpom, voda u loncu odvojena je od pare i grije se izumljenim “heat exchangerom”, a termosifonski sustav drži temperaturu u glavi grupe stabilnom. Grupa E61 je još i dan danas jedna od najtraženijih grupa i mnogi se proizvođači koriste njome za svoje proizvode. Uglavnom, ukupni sustav koji je Valente izumio s Faemom E61 se i dan danas po principu drži u proizvodnji espresso aparata. Samo je nekoliko proizvođača inovativno otišlo još korak dalje.

Tako je na primjer 1970. godine, tvrtka LA MARZOCCO prijavila patent za svoj “dual boiler system” i počela proizvodnju svoje GS serije u kojoj je zajednička pojedinačna regulacija odvojenih lonaca za paru i vodu i to za svako grupu.

Godine 1975. tvrtka ULKA proizvodi vibracijsku pumpu koja je omogućila da i najmanji aparati uspijevaju složiti potrebni pritisak za pripremu espressa. Počela je proizvodnja espresso aparata za kućanstvo. Tako je odmah 1977. godine opet Gaggia krenula na tržište s legendarnom “Gaggia Baby” koja je do danas ostala pravi hit.

Još deset godina kasnije, tvrtka SOLIS prezentirala je prvi potpuno automatski aparat, a izumio ga je Švicarac Arthur Schmed, dok je SAECO uskoro preuzeo proizvodnju. Tako je i do danas ostala tvrtka SAECO jedna od vodećih u segmentu automatskih aparata. Do danas nam je svima dobro poznato i svakoga dana gledamo u svojim kafićima, reklamama i časopisima da smo stigli u doba “pad” mašine i aparati na kapsule poput NESPRESSO sustava.

Aparati se reklamiraju za jednostavnu upotrebu s programima za automatsko čišćenje. Sve se više gleda i pazi na dizajn, gumbići svijetle i display nam govori što moramo činiti. No, prave inovacije u segmentu klasičnog espresso aparata zbilja rijetko možemo zamijetiti. Ostaje nekoliko inovativih tvrtki poput La Marzoccoa, DellaCortea ili Slayera koje i dalje ručnim radom, istraživanjima, znaju iznenaditi kada je riječ o espresso aparatima.