Chris Cviljak

Chris Cviljak

pravnik , barista, otac & suprug, njemac u hrvatskoj

Grammer Nazis not welcome

Prve zagrebačke kavane

Kavane su se otvarala od Beča preko Praga i u vrijeme K.u.K. Tako nisu ni ovdje dugo čekali na svoje prve zagrebačke kavane. Već prije prve otvorene kavane se u Zagrebu pila kava u takozvanim “kavotočijama”.Takvi šatori u kojima se točila kava su već u 18. stoljeću bile postavljene na zapadnoj strani Harmice (Trg Bana Jelečica). Tada je to u glavnom bio sajmišni trg na kojem se našla ponuda stoke, pečenjare i krčmare.

U DRUGOJ POLOVICI 18. STOLJEĆA DOKUMENTIRANI SU NJIH VIŠE KAVANSKIH OBRTNIKA ZVANI “CAFFEARIUS ILI CAFFECOCTOR”.

Prvi je navodno bio gospodin Valentinus Oro, koji je dobio građanstva u Zagrebu 1756. godine i od kojega znamo za sigurno, da je živio u vlastitoj kući na adresi Tituša Brezovačkog br. 8.Poznato i dokumentirano je dalje da su ga slijedila 1777. godine Josephus Delavina, Belgijanac, 1779. Jonnes Szoltner, 1796. Austrijanac, Franciscus Blei, 1815. Franciscus Susich prvi je Hrvat u toj grupi, 1824. Joanes Schaller, Bavarac, 1826. Leoplodus Pflanzer , Mađar, 1829. Jacobus Leiber Nijemac i 1832. Joseph Stallenberg. Što nije dokumentirano je gdje i kako su ti zagrebački pioniri nudili i kuhali kave.Znamo da je Nijemac Joannes Goschl, također jedan od prvih caffeariusa, 1832. godine reklamirao svoj “Kaffeehaus Fortuna” na Markovu Trgu na mjestu 1907. izgrađene Sabornice.Jedna od prvih kavana bila je i Kazališna Kavana u starom Amadeovom teatru u Demetrovoj ulici. Zanimljivo je tadašnji austro ugarski utjecaj stranih građana na Zagreb ili kako bi danas rekli multikulturni duh Europe, jer su prve kavane u glavnom sve po redu strani caffeariusi, pretežno is Njemačke, Austrije i Mađarske otvarali. Prve kavane su tako nosila imena poput “Drei Raben” “Zum Kaiserwirt” ili “Jaegerhorn”.

PRVI DOJMOVI

Možda najbolju sliku dobijemo o tome kako je društveni život tada u zagrebačkim kavana izgledaju ako čitamo autobiografiju tadašnjeg građanina i izdavača “Naše gore list”, Mijo Krešić (1818-1888).On nam opisuje kavanu i gostionu “Zum Kaiserwirt”, koja se nalazila u kući Stjepana Jelačića Bužinskog na uglu Harmice i Ilice i koju je gore navedeni Jacobus Leiber otvorio. Sve su tadašnje kavane bile i gostione, koje su nudile tada i razna jela.

Kavane su se razlikovale po izboru ponuđenog tiska.

Vrlo važna stvar za tadašnje doba. Novine su bile skupe i nisu svi bili u mogućnost si ih priuštiti. No u kavani ste se mogli informirati, diskutirati, politizirati i filozofirati. Po izboru tiska dalje se i formiralo politično, poduzetničko ili umjetničko društvo koje se našlo u onoj ili ovoj kavani. Tako se u palači Pavla Hatza, na mjestu današnjeg Hotel Dubrovnika na trgu Bana Jelačića tada okupilo visoko društvo uz reklamiranje “Wiener Theater Zeitung” koji je bio jako popularan tada, “Augsburger Allgemeine Zeitung” i “Agramer politische Zeitung”. Pod imenom “Velika kavana” na istom mjestu su se kasnije ovdje zaustavili svakakvi putnici i trgovci, još kasnije i šverceri svakakve robe.Naravno da su i animacija i zabava bila važna. Tako je već i Billiard bio u ranim danima muškoj populaciji vrhunac subotnjeg izlaska, činjenica koja se kod nas dugo nije promijenila.Tako nam Krešić opisuje:”Prve nedjelje našeg novog gospodstva podosmo ja i moj novi prijatelj u kavanu “Runi Ugarskoj” (današnja Nama na Ilici br 4-6), odjeveni po modi u tijesnih hlaćah, u modrom fraku sa repovi do pete i pozlaćeni gumbi. Danas je gostiona kod krune ugarske jedna od nižih, no onda bijaše to établissement finije vrsti sa jednim rokoko bilijarom. Najodličnija gospoda i bogati građani sastajali su se u novoj kavani Dugoj ulici ( danas Pavla Radića br.24) Zur goldenen Krone…”Važno spomenuti je kultnu kavanu Palainovka, koja je jedina preživjela do dan danas . Nedavno novo otvorena i redizajnirana ostala je sama kao simbol starog zagrebačkog duha. Palainovka nosi svoje ime po poštaru Matiji Palain koji je bio građanin Zagreb od 1836. godine i koji je bio inicijator 1845. godine otvorene kavane koja se nalazi na Ilirskom Trgu na gornjem gradu.1883. godine otvorila je “Kavana Zagreb” u bečkom stilu na Zrinskom Trgu (ugao Berislavićeve) svoja vrata i u kojoj su se nudile do 60 različitih svjetskih novina. Opet nam to pokaže koliko su kavane imale veliku ulogu u društvu kao svima pristupni izvor informacija. Klasično elegantni duh se držao sve do 1925. godine kada je uz modernizaciju izbačen sav starinski inventar.Postoji još i Gradska Kavana. Bivša zagrebačka Gradska kavana otvorena je 1930. godine. Današnji kafić Johann Franck, mogla je primiti 600 gostiju u zatvorenom prostoru i 300 gostiju na otvorenom. Uređena je u stilu Art decoa koji se pojavio u Parizu pet godina prije njenog otvorenja i bila je jedna od najljepših i najluksuznijih u gradu. Druga polovica dvadesetog stoljeća donosi novi stil prilagođen suvremenoj dinamici života.Jedna, nekoć kultna, kavana u kojoj je pisana povijest zagrebačkog života, a koja nas već godinama gleda u oči svojim zabravljenim vratima i reklamnim plakatima zatamnjenim izlozima je klasična kavana “Korzo“. Zgrada je historicističke gradnje, danas zadnja nada da vratimo nešto od starog Agrama. Nakon otvaranja u Tomićevoj ulici preselilo se Korzo 1907. godine na današnju poziciju u Ilici, ugao Gundulićeva. Impresionirala je sa svojom unutrašnjost i novom atrakcijom, okretnim ulaznim vratima.Tako je i Kavana Medulić, također u Ilici, poznata kao kavana likovnjaka, takozvana zbog svoje pozicije blizinom Akademije likovne umjetnosti posluživala generacije zagrebačkih i hrvatskih likovnjaka, sve od prvog crteža ili poteza kistom i prvog potpisa u indeks obližnje Likovne akademije, pa do prve izložbe sa skupnim ili samostalnom katalogom, i sve tako do monografije i antologije ili profesorske titule.

Kako su tada kavane izgledale možete ovdje podgledati.
KAKO SU KAVANE IZGLEDALE NA OBALI HRVATSKE?

Bilo bi logično da su one nastale u talijanskom duhu. Osijek druge polovice 19. stoljeća neznatno zaostaje za Zagrebom, već 1870. godine Osijek ima 17.247 stanovnika, a sve do 1890. godine po razvijenosti znanstva i industrije bio je vodeći grad u regiji. Prva osječka kavana otvorena je 1718. godine u Tvrđi, ako možemo tim podacima prema Vilme Vukelić (Vukelić, Vilma, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997., 94) vjerovati onda je to 38 godina prije što se caffearius Valentino Oro pojavio u Zagrebu.U Tvrđi, javnom ugostiteljskom objektu baroknoga stila, se po Vukelić vjerojatno posluživala samo kava“. Osječke kavane razvijale su se kao i sve ostale europske kavane, postale mjesta za društveni i umjetnički pokret. Razne profesije ili struke odredile su si svoju kavanu, imala su posebnu uglađenost te uočljivu posjećenost određenih gostiju. (11Ţivković-Kerţe, Zlata, Osječke kavane, u Hrvatska revija, broj 4., godina 2003., 2012)

Povijest kave je zanimljiva. Pročitajte i naše ostale članke.

Ako misliš da je ovaj post bio zanimljiv, slobodno ga podjeli

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest

Ostavi svoje mišljenje