Chris Cviljak

Chris Cviljak

Lawyer, Barista, Father

Život nakon Korona krize i hoćemo li mi konačno opet popit koju kavu zajedno?

Politika je izgubila svoju mjeru. Njezine mjere imaju dubok utjecaj na naš život.

Puno je uništeno. Maske su tek početak. To neće biti lijepi novi svijet.

Još je sve tiho na našim ulicama. Ne samo zbog ograničenja izlazaka i gašenja gospodarstva. Oni koji si to mogu priuštiti uživaju u prekrasnom proljeću kao svojevrsnom ranom ljetnom odmoru s otvorenim krajem. Ne primjećujete Koronu u gradu. Ali to je varljiva tišina. Raspoloženje se može promijeniti u bilo kojem trenutku – i to će se promijeniti.

Kada grad polako ponovno zaživi ovaj ponedjeljak, većina građana primijetit će prvu drastičnu promjenu: zahtjev za maskom u tramvaju i autobusu izvuci ce gradane iz iluzije da će sve opet biti u redu. Teško možete zamisliti koliko će se promijeniti naš stav prema životu i naše društveno ponašanje ako posvuda pogledamo u oči maskiranih muškaraca i maskiranih žena.

Trenutno je možda deset posto stanovništva koji nose masku. Kad postane obavezno nošenje maski bit će to druga priča. Nošenje maski ne kontrolira policija. Političari se vjerojatno nadaju da će narod sam kontrolirati situaciju: tko u tramvaj uđe bez maske bit ce sankcioniran od ostalih putnika. Ili ga vozač odbija. Može, naravno, biti i obrnuto: da ljudi, poput mladih ljudi u skupinama, reagiraju agresivno i pokušaju provocirati. Najkasnije kada se znoj akumulira pod maskom na temperaturama iznad 30 stupnjeva, trebalo bi postati veselo. U doktorskom radu s Tehničkog sveučilišta u Münchenu 2005. godine istražilo se učinci nošenja jednostavnih zaštitnih maska. Zaključak je zanimljiv. Odmah nakon stavljanja normalne tanke kirurške maske udišete puno više potrošenog CO2. Navodno u sat vremena do 25% više.

Ključna pogreška većine koronskih mjera nakon zatvaranja jest potpuna pogrešna analiza politike u granicama njihovih djelovanja.

To ide u oba smjera:

Političari podcjenjuju sam sebe, puštajući virologe da oblikuju društvo budućnosti. Zašto ne onkolozi? Ili ne doktore koji se bave pacijentima ovisnosti?

Puno više ljudi umire od raka i opojnih sredstava nego od Korone. Ovisnost o alkoholu naravno nije virusna bolest ali se u posljednjih nekoliko godina brzo proširila. Rizična skupina su mladi. Unatoč svim rastućim bolestima, svjetske vlade nikada nisu uvele bilo kakvu globalnu karantenu. Političari nikada nisu tako voljno stavili sudbinu svih društvenih, ekonomskih i religijskih područja u ruke stručnjaka.

S druge strane, politika precjenjuje sam sebe donošenjem propisa, čija su poštivanja nemoguće za pratiti i čiji se učinci nikako ne mogu procijeniti.

Regulacija minimalne udaljenosti od 1,50 ili 2 metra na igralištima djece, je suluda. Uništavanje ugostiteljske industrije i turizma ne može se spriječiti s mizernim poticajima. Trenutno se može očekivati da će restorani morati ostati zatvoreni barem do 11. svibnja. To su još dva tjedna nemirnog čekanja i neizvjesnosti. Ali vlada se uopće nije bavila tom temom, nego postavila nerealne uvijete za daljnje poslovanje, koje eksistencialno nisu provedljive za ugostitelje. S druge strane, gledamo gužve po pekarama, u Konzumu i Lidlu po 30 ljudi na blagajnama. Mnoge su tvrtke primile hitnu pomoć. Ne postoji daljnje financiranje. Država si to ne bu mogla priuštiti.

Dostava je donijela većini restorana možda 15 posto njihovog prihoda. Mnogi su već zatvorili i očekuju se da ih još stotine ide u stečaj. Procjene pretpostavljaju da su stotine tisuće radnih mjesta samo u ugostiteljstvu ugrožena. Nezamislive posljedice za pogođene obitelji će biti rezultat.

Kada restorani umiru, mnogi ljudi gube element ravnoteže, ispušni ventil: ne mogu smanjiti stres, koji se – kao što potvrđuju svi liječnici – drastično povećava u svim dobnim skupinama.

Ne pomaže baš da su i Kazališta, Kino dvorane i sportske dvorane cenzurirane. Ali niti jedan objekt ne može opstati na našem tržištu ako vozi na pola snage. Samo to medicinske stručnjake ne zanima, to nije njihovo područje. A vladajući njihove stavove slijede kao tele majku. “Mi slušamo struku i pratimo njihove savjete” : je njihov odgovor. To je lijepo i pošteno od njih! No oni su plaćeni da uzmu cijelu i širu sliku u obzir. U ostalom, što je sa stručnom mišljenu druge polovice stručnjaka ovog svijeta, koji imaju drugo mišljene o ovoj krizi i protumjerama. Tko je odlučio i zašto, da baš ovoj polovici slijepo vjerujemo. Ljudi ni nigdje drugdje neće potražiti pomoć: takozvane “nemedicinske zdravstvene profesije” ili stomatolozi su na rubu propasti. To se odnosi na prakse logotipa, erga, fizioterapije i psihoterapije. Veterinari također dolaze pod pritiskom.

Politika koja je izašla iz svojih parametra ne daje nikakvu nadu.

Vlada stalno ponavlja da će o daljnjem popuštanjem mjere odlučiti tek kad brojke to pokažu. Koji brojevi? Tko stvara brojeve? Tko ih provjerava? Tko izračunava? Po kojim modelima se izvode zaključke i preuzima odgovornost?

Recept za politiku je apokaliptično zastrašivanje.

Ona bježi u netransparentne stručne proračune.

U Hrvatskoj su prije krize umirali 140 ljudi na dan. Kako je gospodin Zoran Šprajc u svom comeback-u prije par dana rekao, nitko vise od ničega umire. Samo par bakice i djedice od Korone. Ali to u tako malom broju, da svatko dobi svoj javni oproštaj na televiziji. Pa to je sprdanje sa svim ostalim obiteljima i ljudima čiji najdraži umiru od dugotrajnih bolesti, nesreća ali i obične gripe. Da jer i ona hara, kao i svake godine. Jeste znali da zime 2017/18 samo u njemačkoj umrlo 25.000 ljudi od gripe. Inače znaju se do 500.000.000 (uf kakva brojka) ljudi na cijelom svijetu zaraziti s običnom gripom i do 500.000 umri ( to je najcrniji scenario). Ali nema nikakvog “Live Ticker” koji vrti brojeve is dana u dan i širi paniku.

Za one koje brojevi zanimaju:
broj smrti ove godine od pušenja 1.600.000; od Malarije 310.000; Aids 4.750.000; pri rođenju preminule majke 97.000; mrtvih u prometu 430.000 i tako dalje.

To su brojke WHO i drugih organizacije. Tko želi malo čačkati po brojevima neka posjeti stranicu https://www.worldometers.info/

Od Korone trenutno 200.000 na cijelom svijetu. PARDON! s Koronom.

Ok. Ja vjerujem da smo mi tek na početku epidemije. Vjerujem sve što su mi mediji, rayne svjetske vlade i stručnjaci prezentirali zadnjih mjesec dana. Podržavam i držim se svih nametnutih mjera. Ne radim i sjedim doma. Zašto onda sada po cijelom svijetu popuštamo lagano mjere. Opet pitam, što se promijenilo u odnosu na prije mjesec dana? Društveni imunitet po ovom tempu u Hrvatskoj ne bumo postigli za 60 godina. Maske nemamo dovoljno. Medicina iscrpljena. Situacija s respiratorima se nije baš promijenila. Kako? Zašto? 

Gdje je po tome logika dali popuštamo danas mjere, ili sutra ili za godinu dana i zašto smo ih onda uveli? Što nije jedan zaraženi dovoljan da krenemo u novu rundu?  Zanimljivo je, da to očito ne brine previše moje sugrađane. Jer oni koji su još prije mjesec dana bili uvjereni da ćemo svi umriti ako ne ostajemo doma, se danas vesele da popuštamo mjere. Ili smo na kraju ipak samo svi pokleknuli prema ekonomskim razlozima i sada moralno spremni žrtvovati one koje smo do sada tako dobro čuvali. Ili se općenito strah smanjio. A moguće je i da je i nekome na svjetskoj razini   prošao HOAX stoljeća! 

Vidjet ćemo! Nastavlja se…hoćemo ili nećemo. Do tada – stay safe! I uživajte u kav

Comments

comments

Ako misliš da je ovaj post bio zanimljiv, slobodno ga podjeli

Share on facebook
Share on Facebook
Share on twitter
Share on Twitter
Share on linkedin
Share on Linkdin
Share on pinterest
Share on Pinterest

Leave a comment