Kako je priča o kavi počela u Europi
Općenito su to bili putnici i trgovci preko kojih je Europa uopće čula za crni napitak. Navodno je prvi Europljanin koji je obavijestio svoje o kavi bio njemački doktor Leonhart Rauwolf. U svojim pismima nazvao je kavu „Chaube“.Gianfrancesco Morosini iz Venecije poslao je pismo 1585. godine u svoju domovinu iz Istanbula i javio da Turci piju crnu vodu koju kuhaju od jednog zrna, koju zovu „cavee“. Papa Clemens VIII., koji je umro 1605. godine, je krstio kavu jer je njome bio toliko oduševljen.
CENTAR TRGOVINE KAVE BRZO JE POSTALA JEMENSKA LUKA U GRADU MOKKA.
Brodovima su zrna transportirali u Suez i dalje na devama (karavane) do Aleksandrije u Egipatu, gdje su čekali francuski i venecijski trgovci da je prebace na svoje brodove i preko Adrije prodaju u svojoj domovini. Danas je priznato da su venecijski trgovci bili prvi koji su početkom 17. stoljeća uvozili kavu. Gledajući tadašnje rute, trgovanja kava je polako do sredine 17. stoljeća stigla do sve glavne europske luke – Amsterdam, Marseilles, Hamburg, London. Negdje oko 1660. godine kave je kroz nizozemske koloniste stigla u New Amsterdam (nakon što su Englezi zauzeli taj grad 1664, godine – New York). Od prilike 100 godina kasnije kava je krenula svoj put obratnom smjeru preko Atlantika prema Europi kada je Brazil počeo izvoz prema Lisabonu.
KAVA JE POSTALA VAŽNA SIROVINA KOJA JE BILA STOTINE GODINE ČVRSTO U RUKAMA ARAPSKOG SVIJETA.
Arapi su držali monopol kave i to su bogatstvo dobro čuvali.
Europljani su cijelo vrijeme koje su trgovali s Arapima pokušali doći do svoje sjemenke. Neki možda zbog vlastite ovisnost ali drugi sigurno zbog očigledne dobre prilike se obogatiti. To su pametni Arapi naravno znali i previdjeli i strašno su se trudili da priča o kavi ostane tajna što duže sačuvana. Tako naprimjer svaka bobica koja je napuštala zemlju morala je biti umočena u vrelu vodu kako sjemenke ne bi rasle negdje drugdje. Mnogo je Europljana gubilo glave pokušavajući švercati sjemenke ili biljku. Naravno da su Europljani uporno pokušavali srušiti taj monopol. Arapski svijet je tada bio pun pustolovnih europskih špijuna u tajnim misijama na lov za kavom. Tako jedna anegdota glasi kako su Arapi sumnjivim gostima nudili vodu uz kavu. Arapi su vodu pili obavezno prije ispijanje kave, da si ispere nepce, dok su špijuni is Europe popili čašu vodu nakon kave. No ta mala greška ih je onda koštalo glavu.
Danas zato znamo: “Čašu vode se pije prije kave”
Prvom kojem je uspjelo ukrasti sjemenke bio je švercer Baba Budan, koji si je navodno sedam sjemenci zavezao oko trbuha i odnio u južnu Indiju, gdje ih je uspješno posadio. Godine 1616. uspjeli su Nizozemci ukrasti jedno stablo kave i odnijeti ga u Nizozemsku, te odande u svoje kolonije. Time se monopol Arapa počeo rušiti. Do 1700. godine stigla su stabla na nizozemskim brodovima preko Malabara do Jave i kasnije do Sumatre, Celeba, Timora, Balija i drugih otoka pod nizozemskom zastavom. Od tada su Nizozemci i Arapi zajedno vladali tržištem kave. Mokka i Java postale su glavne luke. Time da su Arapi sve manje mogli konkurirati s nižim cijenama Nizozemaca.
Priča o kavi se počelo slušati u krugovima europske elite
Polako ali sigurno su Europljani postali ovisnici crnog napitka. Kako su u početku povezali kavu s turskom kulturom, Francuski kralj organizirao je naprimjer turske zabave. Gosti su se maskirali i pili kavu. Turski fašing! Dok su jedni hvalili kavu kao zdravi napitak, drugi su je pokušavali povezati s lošim kriterijima.Pasqua Rosée otvorio je 1652. godine prvu kavanu u Londonu i tvrdio da kava pomaže s probavom, glavoboljom i drugim teškoćama. Zanimljivo je da je Engleska zemlja u kojoj je čaj broj jedan tek od sredine 19. stoljeća. Prije toga su i Englezi isto tako bili ljubitelji i potrošači kave.Odgovoran za nestanak tadašnje kulture kave bila je jedna takozvana „hrđina gljivica“. Tadašnja britanska kolonija Ceylon – današnja Šri Lanka – bila je jedna od najznačajnijih proizvođača kave sve dok se 1868. godine nije pojavila gljivica koja je napala biljke i uništila sve lišće – „Hemileia vastatrix“. U roku od 25 godina to je označilo kraj proizvodnji kave na površini od 160.000 hektara.Farmerima tada nije preostalo ništa drugo nego koristiti uništene plantaže za uzgoj čaja. Toj su se prenamjeni prilagodili i sami Englezi i tako postali entuzijastični konzumenti čajeva.Iako i danas mislimo da su Englezi najveći ljubitelji čajeva, i oni danas u prosjeku opet piju više kave nego čaja po glavi stanovnika.
PRVE KAVANE U LONDONU.
Nakon završetka engleskog građanskog rata, u vrijeme Olivera Cromwella pojavile su se prve kavane u Londonu. U puritanskoj Engleskoj kavane su postale uglednije alternative prema mračnim i prljavim tavernama u kojima se narod u glavnom počastio s pivom.1660. godine došao je Karl II na prijestolje. Možda upravo zahvaljujuće velikom broju kavana u Londonu. Navodno su se njegovi pristaše u vrijeme Cromwella često našli u kavanama, jer su tamo mogli slobodnije govoriti. London se tada počeo razvijati u financijsko i trgovački centar svijeta. Kavane su Londončanima služile kao javni prostor, u kojem su se sastali poslovni partneri, spekulanti i trgovci koji su sklapali svakakve poslove. Dapače su im kavane bile sve više privlačne i nakon obnavljanje monarhije, bile su one jednako praktične puritancima, urotnicima i kapitalistima.
Rast tržišta kave više se nije mogao zaustaviti. Sve više su se otvarale kavane po Europi.
Pročitaj i sljedece postove:
