Kako to?

Kako to?

Svaki put kad spomenem da sam ja diplomirani odvjetnik iz Njemačke, ljudi me gledaju kao vanzemaljca i nije im jasno zašto sada kuham kavu i ako već i jesam tako lud, zašto onda to činim u Hrvatskoj kad sam rođen i živio cijeli život u Njemačkoj.

Odgovor uvijek potraje i ja pokušam, najbolje što znam, ljudima objasniti svoju filozofiju o životu. Čitam trenutno roman o jednom pržioničaru u kojem postoji jedan odlomak koji mi se jako sviđa i dobro opisuje tu moju filozofiju.

« Njegov je cilj bio mir. Mir sa sobom i sa svijetom. On nije težio za onim tipom spokoja kojem teže svećenici, ostavljajući sve materjalne, ljudske i zabavne potrebe iza sebe, već je tražio više jedno opće stanje smirenosti: opuštenost, spokoj, zadovoljstvo. Usredotočio se na dostupne stvari, na detalje, na mala zadovoljstva svakodnevnice. Za njega su Talijani bili majstori za takva zadovoljstva jer oni su otkrili: Umjetnost života ovisi o njegovom ritmu. Ritam se određuje kroz pauze, u poslu, na koncertu i u ljubavi. Pauza u sreći je nesreća i ona tek omogućuje spoznaju sreće. Da bi razbili svakodnevnicu Talijani su izumili crne otoke i nazvali ih espresso – brzo dostupna sreća za oči, nos i usta. «

– Gerhard J. Rekel –

Comments

comments

Slični postovi

Spread the love

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *