TENEO COFFEE SHOPSve za vašu kavu

  • rss
  • favorit
  • kontakt

Našao blago u Kolumbiji…

30/09 u Škola za Bariste označeno s , , autor

Ovaj put ne mislim na crno blago, nego na “metalno”..
Čitao sam nedavno vrlo zanimljivu reportažu gospodina R. Quaasa koji je otputovao u Kolumbiju u potrazi za lijepom i zanimljivom pričom o toj zemlji, njezinoj kavi, plantažama i lokalnim ljudima koji žive od toga. Kako je pred kraj svog putovanja prolazio kroz malo selo Salento, nije mogao vjerovati očima kada je u jednoj maloj kavani ugledao stari “Victoria Arduino” espresso aparat proizveden davne 1906 godine..! To je jedan od prvih espresso aparata, pravi fosil i danas gotovo neprocjenjiv. Možete zamisliti koliko je bio iznenađen kada je u tom selu pronašao još 5 tih aparata. Očito je netko prije stotinjak godina napravio odličan posao u Salentu… :-) A što je iznenađujuće – svi su savršano funkcionalni i u izvrsnom stanju. Fenomenalno!

Krajem 19. stoljeća jedan je čovjek imenom Moriondo izumio aparat koji je u velikom “loncu” prokuhavao vodu. Pojava pare stvarala je određeni pritisak (tlak) koji je potiskivao vodu kroz samljevenu kavu. Ali na taj način morao je napuniti puno šalica kave odjednom, tako da kava s vremenom više nije bila svježa.

Tek se talijanski inženjer Luigi Bezzera dosjetio kako po uzoru na Morionda konstruirati  aparat s kojim je (s vrućom vodom i parnim pritiskom) moguće kuhati pojedinačno šalicu po šalicu kave. Prvi prethodnik espresso aparata bio je rođen! Taj model Bezzera je patentirao u Milanu 1901. pod nazivom “Tipo Gigante”. Bilo je to ogroman vertikalni metalni aparat.
Pavoni je otkupio patent svog prijatelja i 1904. prezentirao svoj model “Ideale”. Slijedećih godina inženjeri i “producenti” gradili aparate po tom principu. Jedna od prvih bila je dakle, firma – “Victoria Arduino”.

Priča o espresso aparatu i njegova povijest je opširna i bogata. Ali kad sam već počeo moram spomenuti 1946. godinu, kad je Achille Gaggia počeo konstruirati svoje aparate u kojima je željeni pritisak postignut mehanički, uz pomoć velike i masivne čelične opruge (federa). Tako više nije bilo potrebno stvarati pritisak uz pregrijavanje vode na 100 °C, što je previsoka temperatura i veliki problem u smislu okusa kave.

Drugi kamen temeljac je bio 1961. kada je firma “Faema” uz razvijanje električnih pumpi, koristila izmjenjivač topline. Po tom principu hladna voda prolazi kroz veliki spremnik gdje se može grijati na željenu temperaturu… Jasno je da bi se o tome dalo stručno još jako puno pisati. Važno je sljedeće: na principu E61 još i danas više-manje funkcionira veliki broj espresso aparata. Pa tako i moj “La Cimbali” u Teneo Coffee Shop-u. Ništa bolji ili lošiji od drugih – ništa posebno… Što je tu je.

Kako su baristi 1905. vjerojatno sanjali o “Victoria Arduino” aparatu, tako ja danas sanjam o “DellaCorti”…. “DellaCorte” radi na dualnom sistemu lonaca. Svaka grupa ima svoju temperaturu, pritisak gotovo nikada ne pada, štoviše sve to je moguće programirati preko Laptopa. Ako koristite i “DellaCorte” mlinac onda vam espreso aparat čak “detektira” ako netko drugi radi kavu, pa automatski šalje informacije mlincu da se regulira kako treba.. LUDO!!

U redu, taj aparat je “state of the art technology” i košta kao manji auto… ali pitam se gdje je nestao sportski izazov? U principu ta “zvijer” sve sama može raditi! Što je onda sa svim onim sitnim ritualima, procedurama, ugodnim radnim procesima i tehnikama koje smo ujedinili u jedan ritual zvan: PRIPREMA ESPRESSA?
Eto ja mislim, da ću još neko vrijeme ostati na svom jednostavnom espresso aparatu i maštati i sanjati o “DellaCorti” i “Victoriji Arduino”. :-)

Share

2 Komentara


Ostavite Komentar