Author: teneo

Znate li priču o tržnici Trešnjevka?

Znate li priču o tržnici Trešnjevka?

Trešnjevka kraj Zagreba bila je radnička četvrt .

U izvorima iz 17. stoljeća susrećemo se s lokalitetom Pod Črešnjom pa je otuda i nastalo ime Trešnjevka. U to su vrijeme ovdje živjeli kmetovi kraj grada Zagreba. U drugoj polovini 19. stoljeća na tom mjestu nastaju prve jezgre neplanski građenih naselja siromašnih gradskih slojeva.

Regulatornom osnovom za razvoj grada iz 1889. godine postavljeni su temelji današnje Trešnjevke. Ulice su umjesto brojeva dobile imena, a trgovi slova. Tako je Trešnjevački trg bio Trg U. Na Trešnjevci su se gradile radničke četvrti sa skromnim nastambama zagrebačkih radnika, a kako se je to područje sve više naseljavalo trebalo je urediti za život što snošljivije uvjete.

S napretkom stigla je i Tržnica Trešnjevka

S napretkom stigla je i Tržnica Trešnjevka
Trešnjevački Trg oko 1970

Napredak je nastupio izgradnjom tramvajske pruge, uvođenjem električne struje te otvaranjem mnogih trgovina, tvornica i sl. Otprilike u isto vrijeme otvara se i prvo tržište na prostoru Ozaljske ulice. Ono je danas poznato kao Trešnjevački trg, odnosno Trešnjevačka tržnica. Kao i većina zagrebačkih tržnica i ona je otvorena u prvoj polovini 20. stoljeća. Već u tridesetim godinama 20. stoljeća zahtijevalo se proširenje tržnice u Ozaljskoj ulici jer se njome služila cijela Trešnjevka u kojoj je živjelo oko 40.000 stanovnika. Da bi se uveo red na zagrebačkim tržnicama i tržištima, Gradska je uprava donijela Tržišni red (1922., 1935. i 1939. godine), a u onome iz 1922. godine vidljivo je da tržnice na Trešnjevci još nema. U Tržišnom redu iz 1935. godine tržnica je postojala, a 1939. godine navedena su sva mjesta u Zagrebu na kojima se smjelo javno prodavati živežne namirnice. To su bile Gradska tržnica Pod Zidom – Dolac, Gradska tržnica u Branimirovoj ulici i Gradska tržnica u zgradi Arko – Jadranskog osiguravajućeg društva Pod Zidom. Za ostala mjesta prodaje koristio se termin tržište, dok je tržnica za prodaju voća i povrća na veliko bila u Branimirovoj ulici i Gradska ribarnica na Dolcu. Tržišni red je određivao odnose trgovanja na tržnici i tržištu, od određivanja tržišnih dana, ubiranja tržišne takse, higijenskih uvjeta trgovanja, kazni te prava trgovanja i podjele tržišnih mjesta.  Trebalo je srjediti higijenske uređaje za pohranu neprodanog voća i povrća. Dotada se ono skladištilo u podrumima koji su nerijetko bili mračni, vlažni te prepuni podrumskih insekata, miševa i štakora. To je i razlog što Trešnjevčani mole gradsku vlast da i njima urede prikladna skladišta, kakva su bila i na Tržnici Dolac. Ona je posebno skrbila o čistoći na svim tržnicama pa tako i o onoj u Ozaljskoj ulici, a izričito se zabranjivalo pljuvanje i dovođenje pasa u tržne prostore.

Želite više doznati o zagrebačkom kvartu Trešnjava posjetiti ovu zanimljivu stranicu.

Poluistine

Poluistine

Babske priče!?

Želim riješavati niz legendi i pretpostavki o kavi koje su se pogrešno etablirale kao činjenice. Kao i u svakom drugom segmentu života tako su i oko kave nastale neistine za koje nitko zapravo ne zna kako su u stvari nastale.

Dali kava trijezni ?

Apsolutno ne ! To je nažalost babska priča.

Moguće je da se čovjek zbog utjecaja kofeina subjektivno osjeća bistrije, no na polaganom razgrađivanju alkohola u jetri i oslabljenim reakcijama se apsolutno ništa neće promijeniti. Sjednete li dakle takvi za volan i zaustavi vas policija, količina alkohola u krvi biti će potpuno jednaka sa ili bez kave. Upravo iz tog razloga može se reči da u alkoholiziranom stanju i nije pametno popiti kavu jer se čovjek, poveden subjektivnim dojmom, lako može precijeniti.

Treba li kavu držati u hladioniku ?

Ne, u hladioniku je kavi puno previše vlage.

Hladnoća ne utjeće na aromu kave no velika količina kondenzirane vode u hladioniku uzrokuje preveliku vlažnost za čuvanje kave. Ako je kava otvorena nikako ne preporučamo čuvanje u hladioniku jer osim vlage se u nju uvlače i razni drugi mirisi. Čak i kod zatvorene kave postoji ventil koji privlači vlagu u unutrašnjost paketa. S druge strane, čuvanje u zamrzivaču nije štetno, no ipak bi vam preporučili uvijek kupovati mala pakiranja koja se brže potroše.

„Produženu kava je blaža!“

Često ljudi naručuju tzv. espresso lungi jer misle da će kava tada biti blaža ili piju filter kavu misleći da sadrži manje kofeina od espressa.

To je krivo! Kofein je topiv u vodi što znači da je količina kofeina u espressu manja nego u filter kavi jer je i kontakt između samljevene kave i vode kraći. Kod pripreme espressa voda je samo oko 25 sekundi u kontaktu sa kavom što gotovom espressu daje udio od 50 -60 mg kofeina dok šalica filter kave  sadrži ca. 100 mg kofeina. Laičko opisivanje kave kao „jaka“ ili „jača“ najčešće ovisi o vrsti kave jer kofein sam po sebi nema nikakvog okusa. Robusta koja sadrži čak do 4,5 % kofeina (Arabika 1 do 1,7 %), ima teži „body“ i puniji volumen a ta tzv. „jačina“ ovisi i od krivoj pripremi; preduga ekstracija često nam daje gorki okus – što mnogi interpretiraju kao „jaku kavu“. Važan čimbenik je i način prženja. Duži i  blaži način prženja može smanjiti udio kofeina.

„Ja podnosim kavu ali zbog kiseline nemogu piti espresso!“

I to je krivo. Voda prvo ekstrahira masnoće i arome a tek pred kraj gorčinu i nepoželjne kiseline. Suprotno  uobičajenom mišljenju dobar espresso najbrobavljiviji je način pijenja kave. Greške se u najviše slučejeva događaju  u pripremi espressa, tj. u predugoj ekstrakciji.

„Filter kava je zdravija od espressa!“

Opet krivo! Iz gore navedenih razloga  espresso sadrži manje gorčine i kiseline  a filter kava koja se drži radi održavanja temperature na vručoj ploči i dalje samo razvija štetne kiseline. Ovdje naravno pričamo o nepotrebnim kiselinama (npr. klorogenoj kiselini) koje nesmijemo pomiješati s željenim aromama i kvalitetnim (voćnim) kiselinama jedne kave. Ipak, i svježe samljevena ručno filtrirana kava koja se odmah pije razvija široku paletu aroma.

Na kraju, samo da vas podsjetimo da kava nije jedini izvor kofeina ! Jedna šalica čaja sadrži npr. 40 -50 mg kofeina, jedna tabla čokolade ca. 80 – 100 mg a jedna litra Coca Cole ca. 65 mg.

Etiopija u zrnu!

Etiopija u zrnu!

Etiopija nije samo domovina Coffea arabike, najvjerojatnije je to i zemlja u kojoj je otkriveno kuhanje kave.

Na tu su činjenicu Etiopljani ponosni i bio bi grijeh pričati o kuhanju kave, jer se tu celebrira sama priprema kave. Priprema je ovdje stvar žena. U Etiopiji je ne zamislivo gostima ne pripremiti kavu. To bi bio znak velike negostoljubivosti. No ipak, jedan od najčešćih razloga za ceremoniju je rješavanje problema i nesporazuma. Probleme rješavaju žene, jedna drugu zovu na kavu kako bi se rješio određeni konflikt. Ceremonija je moćna kao i kava koja bi trebala vratiti mir.
Najvjerojatnije bi etiopijska kava najvećem broju nas espresso-konzumenata bila nepitka. Tomu je više razloga. Jedan je razlog loša kvaliteta kave. Na lokalnoj se tržnici mogu naći samo zrna koja nisu prošla kriterije za izvoz. Dobra zrna se preko luke u Dibouti šalju do nas, dok ostatak ostaje za domaće. Na tržnici se nalazi samo sirova (zelena) kava koju možemo kupiti. No tu se baš i ne može pričati o zelenoj kavi jer je riječ o više crvenkastim, već prezrelim zrnima, smeđim polupljesnivim zrnima, zrnima s rupicama od insekata, crnima, slomljenima i vlažnog mirisa.
Zrna se doma prže na metalnim pločama preko otvorene vatre. Da bi spasile što se može spasiti, žene zrna prvo peru i raspoređuju na metalne ploče ili stavljaju u limenku s ručkom. Sve te metalne ploče i limenke služe kao posuđe za prženje. Stavljaju se na malu peć punjenu drvenim ugljenom pred koju žene sjedaju na jedan mali stolčić. Štapom miješaju zrna tako dugo dok sva ne budu ujednačeno spržena. Ako su zrna jako različite veličine i oblika, takav je rezultat i nakon prženja. Čitav je spektar boja; od najsvjetlijih do najtamnijih, izgorenih.

Zdrobiti, preliti i kuhati

Nakon prženja, zrna se moraju pripremiti za kuhanje. Mlinca nema. Zrna se daju u mužar te ručno drobe dok ne postanu prah. U isto se vrijeme kuha voda u tradicionalnom posuđu „Jebanna“. Čim voda zakuha, „Jebanna“ se puni kavom preko svog otvora. Ovisno o tome tko kuha kavu, treba je pustiti da se u „Jabanni“ digne do tri puta. Dok se kava prži i kuha, možete samo zamisliti koliko se sve to dimi! U zraku se miješaju mirisi zapečene kave, ugljena, ali i miris tamjana koji se dodaje kako bi simbolizirao važnost ceremonije. Sada je vrijeme za ispijanje prve šalice: crnu, sa šećerom, sa soli, sa začinima (kardamon, klinčić itd.) ili s malo putra. Etiopljani vole piti kavu na različite načine. Prva šalica – tri su obavezne – je samo za gušt. Druga je šalica, ako je ceremonija pripremljena za nekakav takav razlog, za rješavanje konflikta ili problema. Treća je šalica za blagoslov svih prisutnih gostiju. Uz svaku se rundu gostima nudi popcorn ili „Kollo“, u hrvatskom poznatiji kao kokice, odnosno prženi kukuruz.
Ono najvažnije u ceremoniji je društveni aspekt, a ne toliko dobra kava. Dok se kava priprema i dok se ispija, bez prestanka se razgovara i diskutira. Cijela ta procedura je vremenski jako intenzivna i ljudi u Etiopiji si ipak još uvijek priušte vrijeme za kavu – iako se u posljednje vrijeme u Addis Abebi, glavnome gradu Etiopije, može i pojedinačno vidjeti nekoga sa šalicom instant kave u ruci.

Moglo bi se dobiti dojam da je biti farmer kave romantićni naćin života. U glavnom farmeri po cijelom svijetu jako skromno žive, puno i teško rade i neki čak jedva preživljavaju dok industrija kave raste.

Gvatemala – “zemlja stabla”

Gvatemala – “zemlja stabla”

Dok je Brazil poznat u svijetu kave po kvantiteti i pojedinačno kvaliteti, Gvatemala se može pohvaliti kvalitetom svoje kave. Prosječna proizvodnja iznosi samo 2,5 milijuna vreća sorte Bourbon, Typica i Maragogype godišnje, s tim da izvoz kave ipak iznosi trećinu ukupnog izvoza te zemlje i ta ekonomska grana zapošljava gotovo trećinu stanovništva.

Na 240.000 hektara podijeljeno je 64 000 plantaža na nadmorskim visinama ponekad i preko 2000 metara. Skoro sve su plantaže zaštićene većim stablima od sunca i mraza. Postoji više “nurseries” u kojima se prve godine sjemenke i mlade biljke čuvaju i uzgajaju. Grmovi se i tu reže tako da iz jednog trupa raste više stabala te je na taj način osiguran veći urod i najbolja kvaliteta na duži vremenski period. Prednost ove zemlje je i da pada dosta kiše od siječnja do ožujka tako da navodnjavanje nije uvijek potrebno.

Berbe se odvijaju od rujna do travnja. Bere se ručno po picking metodi. Najčešće se zrna obrađuju na mokar način. Tu skupu varijantu mogu si priuštiti samo veće “Haziende”, odnosno imanja. One manje “Fincase” šalju svoju berbu “Beneficiamento” centrima, koji se nalaze širom zemlje i koji nude sredstva za daljnju obradu. Brižljivost u Gvatemali oko obrade kave je značajna. Na primjer, zrna se ostavljau do izvoza u svojoj pergamentnoj ljusci i tek se tada sa zrna skida ta prirodna žilava zaštita. Rezultat svog tog truda je sorta Guatemala SHB (strictly hard bean) iz regije Coban, Antigua i Atitlana, koje se smatra jednima od vrhunskih kava na svijetu.