TENEO COFFEE SHOP

ZG/Trešnjevka

Posts by: ccviljak

Coffee Time

By on November 3, 2017

Postoji li pravo vrijeme za ispijanje kave?

Najveći vremenski pokazatelj za naš životni ritam jest svjetlo. U prosjeku, kod nas se rasvjetljava oko 8 sati ujutro. Svjetlost funkcionira kao okidač za proizvodnju kortizola, što je hormon stresa koji nas razbuđuje i daje nam energiju. Prvi vrhunac razina našeg kortizola doseže između 8 i 9 sati ujutro. Tijelo nam je na neki način prirodno napunjeno energijom, prirodno zato što se radi o reakciji našeg tijela bez kofeina. Ako pijemo kavu u to doba, kofein ne može razviti svu svoju snagu zato što ga naše tijelo ne može više apsorbirati.

Ovo je pravo vrijeme

Zato kronobiolozi, znanstvenici koji istražuju biološki ritam svih bića, savjetuju da je najbolje konzumirati kavu između 9:30 i 11:30 sati. U tom periodu nivo kortizola pada, prije nego što između 12:00 i 13:00 sati ponovno uslijedi porast.
Kada konzumiranje kave nema smisla (znam, ova rečenica za prave kavopije nema smisla)

Znanstveno govoreći, to znači da konzumiranjem kave kada naše tijelo već proizvodi kortizol, uz koji smo budni i agilni, ono se navikne na prisutnost kofeina i time nakon nekog vremena više ne osjećamo njegov učinak. Iako možemo argumentirati da se u kavi uvijek i svugdje može uživati, trebali bismo kavu piti samo kada naše tijelo i mozak to i traže, tako znanstvenici kažu. Također, savjetuju da bismo trebali popodne odustati od kave, jer dolaskom mraka pada i produkcija kortizola i drugi hormoni nas pripremaju za noćni mod te spavanje. Znači, tko ne želi poremetiti svoj svakodnevni ritam spavanja, trebao bi tražiti alternative za konzumaciju. Za nas kavopije to je nezamislivo.

No, tko ipak želi, može pokušati slušati svoj bioritam i konzumirati kavu između 9:30 i 11:30 i onda ponovno između 13:30 i 16:30.

Jasno je da svatko ima svoj bioritam i svi smo mi različiti. Sve napisano je, naravno, vrlo pojednostavljeno, ali tko još nikada nije pazio na simptome svog vlastitog ritma buđenja i spavanja, trebao bi jednostavno i to jednom probati.

S time u mislima, idem piti kavu…16:20.

Kako razlikovati arabicu od robuste

By on October 23, 2017

Kavoljupci se sve više vraćaju pripremi i kupovine kave u zrnu. Na policama svih naših supermarketa možemo naći široku paletu kave u zrnu i espresso mješavina. Zato je dobro znati i kako prepoznati jedno zrno od drugoga. Osim toga, možemo već i prije same pripreme vizualno procijeniti kakve bi kava mogla biti kvalitete – ima li mnogo lomova u vreći, koje su veličine zrna, koliko su jako pržena. Miris nam također puno toga govori. Po boji crte (center cut) možemo vidjeti je li kava mokro obrađena (washed) ili ne.

Ali kako sada razlikovati arabicu od robuste?

Smatra se da su kod nas zrna kave još uvijek slabije kvalitete. U većini slučajeva je to i istina, ali ipak ne uvijek. Također, i robusta može jamčiti zabavu, a u nekim blendovima je i obavezna.

Vizualno postoje tri kriterija prema kojima se možemo orijentirati.

Center cut

Center cut označava crtu koja prolazi sredinom zrna kave. Kod arabice je valovita kao zmija, dok je kod robuste znatno ravnija. Center cut je najpouzdaniji kriteriji kod razlikovanja.

Veličina zrna

Robuste su u usporedbi s arabicom manje veličine. Ipak, postoje varijante arabice koje su po veličini vrlo slične robusti, na prvi pogled lako ih je zamijeniti. Najkasnije bi razliku uočili prilikom kušanja.

Oblik zrnca

Teoretski nam i oblik može reći o kojoj vrsti kave se radi. Arabica je duguljasta, dok su zrna robuste okruglija. U praksi ta razlika nije uvijek jasno uočljiva.

Zaključak za kraj je da jedan faktor sam za sebe nije previše siguran. No, ako sva tri faktora ili pokazatelja pokazuju isti smjer, tada su šanse da pogodimo pravi rezultat velike.

Želim vam dobru zabavu s otkrivanjem vrste i nemojte više slušati priče o tome tko ima najbolju kavu – zavirite prvo u vreću!

 

Mlijeko ili alternativa

By on October 2, 2016

Uzeo sam si vremena i malo testirao što se može koristiti za kavu ako volimo fini kremasti cappuccino, ali smo netolerantni na kravlje mlijeko ili jednostavno tražimo neku alternativu. Probao sam 5 različitih “mlijeka”, pjenio i kušao. Znači, dva su aspekta bila bitna: kako se mlijeko pjeni i kako se sjedinjuje s espressom. Jer nitko se ne želi zbilja odreći cappuccina.

Sojino mlijeko

Dobro staro sojino mlijeko već je odavno postalo must have ponuda u mnogim lokalima. Soy latte je valjda već svakome poznat. No, između raznih sojinih mlijeka koje možemo kupiti u dućanima ipak ima razlike. Pjeniti se jako dobro mogu uglavnom sve varijante, tako da možemo dobiti finu kremastu teksturu. Što se tiče okusa, malo se teže naviknuti na nezaslađene bio varijante. Naravno, one slatke varijante s raznim dodacima lakše prolaze.

Mlijeko od badema

Prvo što se moglo primijetiti je da se ovo mlijeko također jako lijepo pjeni. Krema ispadne jako kremasta i možda malo prečvrsta za latte art, ali to ovisi i o sposobnostima bariste. Ipak, okus ovog biljnog napitka dosta je dominantan i nekima se upravo to sviđa, dok drugima to uopće ne prolazi. Treba probati! Sigurno je to da se arome espressa malo teže osjete.

Mlijeko od lješnjaka

Već pri otvaranju pakiranja širi se miris karamela. Ovo mlijeko meni osobno odgovara odlično uz kavu. Ima neku slatku notu koja podsjeća na nugat. No, ipak to je mlijeko koje se može tu i tamo koristiti. Čini mi se da je svakodnevno konzumiranje preslatko i teško. Krema koja ispadne puna je mjehurića, ali čvrsta i nije baš za latte art.

Zobeno mlijeko

I zobeno mlijeko nije baš dobilo na bodovima što se tiče kvalitete za pjenjenje. Mnogo je mjehurića koji se i brzo raspadnu. U kombinaciji s kavom uglavnom podsjeća na one biljne varijante kave, okus mlijeka je dosta dominantan. Ipak, i tu sam našao slađu varijantu koja možda samo i meni paše. I tu treba isprobavati.

Rižino mlijeko

Ovo je sigurno gubitnik ovog malog eksperimenta. Rezultat nije lako opisati. Mlijeko je jako vodenasto i jako se teško pjeni. Rezultat je nikakva krema, veliki mjehurići koji se još i brzo raspadnu. Okusom ovisi o varijantama, ali uglavnom ne paše uz kavu.

Ovo je, naravno, sve subjektivno pa samo naprijed i isprobate sami!

Smije šećer u espresso?

By on September 25, 2016

Smijemo li šećeriti svoj espresso?

Espresso kultura kod nas je u posljednje vrijeme prošla renesansu kvalitete, kako i u ambicioznim lokalima tako i kod home bariste. Svi se jako trude i pokušavaju pronaći kavu sa zanimljivim aromama. Upravo home baristi najviše naručuju, nabavljaju i isprobavaju razna zrnca.

Možda i vi znate nekoga tko je upravo s godišnjeg odmora donio novi specijalitet i želi ga ponosno prezentirati. Priča nam priču o kavi, možda i o aromama koje nas čekaju skrivene u zrnu i koje naš ljubitelj kave nadobudno želi otkriti. Tako prvo krene prema mlincu. Širi se miris svježe kave. Krene dalje na espresso aparat i kava curi u šalice. I onda ste vi na redu da probate kavu i krenete…tražiti šećer. Ono što slijedi najvjerojatnije je muk. Nitko oko vas ne može vjerovati što vidi i slijedi pitanje: “Zbilja ćeš staviti šećer u espresso?”

Postavlja se pitanje smijemo li takva specijalna zrna, ili specialty coffee, šećeriti?

Koliko sam ja pratio, ovo pitanje muči mnoge i ima različitih mišljenja. Nije to ni lako pitanje, priznajem. Tako možemo i pronaći mnoge rasprave o ovoj temi. No, zapravo je sve vrlo jednostavno – svatko može svoj espresso ili kavu piti kako on ili ona to želi. Ipak, jedni će reći da se arome u potpunosti oslobode kako treba tek uz malo šećera dok drugi pak kažu da šećer upravo te specifične arome zbog kojih smo se tako trudili prekrije.
Naravno, svatko je sigurno napravio vlastite eksperimente i došao do zaključka da je sve stvar doziranja ili možda vrste šećera. Šećer u kocki sigurno nije dobra varijanta, dok možda mrvica Demerara paše. Tako će možda zagovornik šećera u espressu reći da je sve to lijepa priča, zabrana šećera u espressu, ali za njega onda nema kave jer nema ni šećera.

Neslaganja nisu samo među ekspertima za kavu – razlike ima, naravno, i različitim zemljama i kulturama. U Španjolskoj, primjerice, možete naručiti svoju kavu s toliko šećera da je već lagano karamelizirana. No, ako u nekom skandinavskom specialty coffee shopu, koji sigurno i sam prži svoju kavu, pitate za šećer, sigurno će vam se dogoditi da će barista početi kolutati očima i raditi dramu.

Na kraju, kako svatko pije svoj espresso je njegova ili njezina osobna stvar. Kava je užitak i u njoj možemo uživati samo ako je pijemo onako kako nama najviše paše i kad ne glumimo nešto drugo. Ono što bi svakako trebalo biti pravilo jest da pazimo i na kvalitetu naših sladila.

(puna šećera od šećerne trske, šećera od cimeta, sirovog šećera od šećerne trske, Demerara šećera)